From Wikipedia, the free encyclopedia
Šokci su hrvatska etnička skupina naseljena na području Slavonije, kamo su se doselili u 17. stoljeću, te Vojvodine, Bosne i Mađarske.
| Šokci | |||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 | |||||||||||||||
| Šokci iz grada Rekaša u Rumunjskoj | |||||||||||||||
| Ukupno pripadnika | |||||||||||||||
| Značajna područja naseljavanja | |||||||||||||||
| |||||||||||||||
| Jezik | |||||||||||||||
| Hrvatski jezik | |||||||||||||||
| Vjera | |||||||||||||||
| Pretežno rimokatolička | |||||||||||||||
| Povezane etničke grupe | |||||||||||||||
| Slaveni Južni Slaveni |
Šokci danas žive u Slavoniji, Baranji, Bosni, Srijemu (zapadni dio), Banatu i Bačkoj (u somborskoj okolici; u samom gradu Somboru, žive Hrvati iz skupine Bunjevaca)[1] te uz Dunav u Bačkoj. Dio šokačkih Hrvata živi u okolici grada Pečuhau Mađarskoj. Hrvatski etnograf iz Mađarske Đuro Šarošac je u svom radu iz 1973. obradio sela u pečuškoj okolici. Prema njegovom istraživanju sela koja se nalaze jugoistočno od Pečuha su naseljena šokačkim Hrvatima: Belvar, Birjan, Katolj, Lotar, Šaroš, Kozar i Olas.[2] Šokci žive i u pograničnom selu Kašadu. Govore zapadnim dijalektom štokavskog narječja.
Koncem 17. stoljeća su šokački Hrvati odselili iz BiH. Vodili su ih franjevci. Odselili su u Podunavlje, u jugozapadnu i zapadnu Bačku. Razlog su bili teški životni uvjeti u BiH i pojačano islamiziranje kršćana.[3]
Šokci u Banatu su naseljeni u dvama valovima. Prve su se malobrojne skupine doselile tijekom osmanske vlasti. Drugi val je uslijedio prije 220 godina, kad su šokački Hrvati naseljeni u Opovo, Starčevo (nakon naseljavanja Nijemaca) i grad Pančevo. Broj doseljenih je oko 4000. Doseljeni šokački Hrvati su iz središnje Slavonije. Naseljavanje je bilo plansko, radi pojačavanja granice prema Osmanskom Carstvu.
Šokci u samom gradu Somboru javljaju se od 1919. godine. Prve su obitelji doselile iz Monoštora. Zbog toga što su bili marljivi i pošteni, poslodavci i šefovi pružali su im povjerenje i zbog tih svojih osobina uskoro su i sami počeli otvarati svoje radnje u Somboru. Već do 1939. godine u Sombor se iz Monoštora doselilo 30 obitelji, tako da je ukupno u Somboru bilo 117 Šokaca.[4]
Valja navesti da se zbivalo kroz povijest, posebice u Bačkoj, da su skupine bunjevačkih Hrvata poprimale šokačko ime i obrnuto, tako da se povijest ovih dviju hrvatskih skupina uvelike prožima.
Ante Sekulić smatra da su se "Šokci u Bačku i druge krajeve gdje žive doselili iz Bosne". Sekulić ističe tezu Mije V. Batinića da su Šokci »Bača, Plavne, Bodjana i Vajske (kao i Bukina i Novog Sela) većinom s područja Donje Tuzle (Gradovrh), dok su oni u Santovu, Beregu, Sonti i Monoštoru iz istog područja kao i šokačka skupina u Baranji i Srijemu«. Druga teorija tvrdi da su Šokci iz Sonte podrijetlom iz Hercegovine, iz koje su se doselili predvođeni Sondom Vidakovićem, po čijem je imenu selo i dobilo naziv.[5]
Srbijanska (ranije jugoslavenska) statistika ih tretira kao posebnu etničku skupinu.[6]
Nije pouzdano utvrđen postanak imena šokac.
Valpovčanin Matija P. Katančić je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće pretpostavio da je naziv nastao po ranijem plemenu Sukci (Succi) koji su Šokcima i prethodili, sami Sukci dobili su ga topografski, po lokaciji (planina „Succus”). Njegova teorija počiva na tome da su Hrvati potomci Ilira, u što danas malo tko vjeruje.
Ferdo Šišić je smatrao da je naziv turskog podrijetla.
Prvo spominjanje imena je u fermanu sultana Ahmeda I gdje naziva šokcima pučanstvo "latinske vjere" čija je "sljedba od vjere Srba, Grka i Vlaha sasvim različita", dakle, katolike.[7]
Prostor naseljen Šokcima u istočnoj Slavoniji naziva se Šokadija.
Šokci su stanovništvo naseljeno po plodnim ravnicama koje se prilagodilo ovome području i razvilo zavidnu poljoprivredu. Razne žitarice, kukuruz i drugo glavne su kulture. Polja su im veoma velika i dobro održavana, zasijana pretežno kukuruzom. Sela su duga, s jednom glavnom ulicom (šor) uz koje se nižu obiteljske kuće s gospodarskim zgradama, a unutar njih nalazi se prostrana avlija (dvorište) s neizostavnim bunarom na kotač. Uz obje strane ulice pružaju se kanali preko kojih se manjim nasipom dolazi do kuće. Držanje peradi, napose pataka i gusaka, te svinja od kojih potječe glavnina mesne hrane neizostavne su po šokačkim kućama. Šokci uživaju u svinjskim specijalitetima kao što su šunka, kulen, i slanina. Šljiva i proizvodnja šljivove rakije također zauzima znamenito mjesto.
Šokci su po prirodi veseo narod koji posebnu pažnju posvećuju svojim tradicijama, što se vidi i po broju njihovih folklornih društava. Tambura najpoznatije glazbalo, sastoji se od tri dijela, trupa, vrata i glave. Trup je napravljen od tanke daske javora, topolovine ili šljive, danas od smreke ili jele. Vrat je dug, a cijelo glazbalo ima četiri do šest žica. U prošlosti su šokačke pjesme i plesove pratile gajde, sastojale su se od mješine i dulca u koji se puše. Svatovskim običajima Šokci posvećuju posebnu pažnju (šokački svati često imaju i po 300 do 500 uzvanika), ona se uvijek odvijaju uz defile konjskih zaprega i poveću količinu rakije.
Šokačka narodna nošnja (rubina) izrađuje se od lanenog tkanja a sastoji se od 'oplećka i krila', ima funkciju bluze. Ona se kod žena javlja ljeti, dok bi po zimi nosile i vunenu suknju s obojkom. I muška i ženska šokačka nošnja izrađuje se od bijelog platna ukrašenog šljokicama, na rubovima bluza, košulja i gaća (muške hlače) izvezene su čipkom.
Povodom obljetnice doseljenja Šokaca u Bačku, bila je organizirana manifestacija "Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688. – 2008.".[8]
Šokački Hrvati u Mađarskoj svake godine u veljači organiziraju pokladnu manifestaciju Pohod bušara.
Šokačka himna je skladba "Šokadija", autorice Božane Vidaković.[8]
Hrvatski pjesnik Josip Dumendžić iz Bođana je napisao pjesmu koju je naslovio Šokačka himna.[9]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
