![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1f/Single_crown_implant.jpg/640px-Single_crown_implant.jpg&w=640&q=50)
Zubni implantat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zubni implantat je kirurška komponenta koja se pričvršćuje za kost čeljusti i podržava zubne nadomjestke poput krunica, mostova, proteza te ima ulogu ortodontskog sidra.[1] Temelj suvremenih dentalnih implantata je biološki proces koji se naziva oseointegracija gdje se materijali, kao što je titan, čvrsto priljubljuju uz kost. Implantant se prvi pričvršćuje, te se nakon njega stavljaju ostali zubni nadomjestci. Za implantant se pričvršćuje most, krunica ili proteza.
![]() |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1f/Single_crown_implant.jpg/640px-Single_crown_implant.jpg)
Uspjeh ili neuspjeh implantata ovisi o općem stanju organizma, lijekovima koji utječu na šanse oseointegracije i zdravlju tkiva u ustima osobe kojoj se ugrađuju. Količina stresa koja će biti primijenjena na implantant prilikom normalne funkcije žvakanja, također igra važnu ulogu. Planiranje položaja i broja zubnih implantata je ključ za dugoročno zdravlje zubi, jer biomehaničke sile nastale tijekom žvakanja predstavljaju veoma važan faktor. Položaj implantanta određuje se položajem i kutom susjednih zubi, laboratorijski ili pomoću simulacije kompjutorizirane tomografije s CAD / CAM simulacijom i vodičima za kirurgiju koji se nazivaju stentovi. Preduvjeti za dugoročni uspjeh oseointegracije dentalnih implantata su zdrava kost i gingiva. Budući da oba mogu atrofirati nakon vađenja zuba u pre-protetskim postupcima, ponekad je potrebno stvoriti idealnu kost i zubno meso (gingivu).
Konačni protetski rad može biti fiksni, (kada osoba ne može ukloniti protezu ili zube iz usta), ili mobilni (kod kojega se mogu ukloniti proteze). Za implatant se učvršćuje fiksna krunica, most ili proteza, koja je fiksirana za sidro vijkom ili stomatološkim cementom. Mobilne proteze imaju odgovarajući adapter sa svake strane, kako bi na taj način bile pričvršćene.
Rizici i komplikacije vezane uz implantatnu terapiju dijele na:
- one koje se javljaju tijekom operacije (poput pretjeranog krvarenja ili ozljede živca)
- one koje se javljaju u prvih šest mjeseci (kao što su infekcije i neuspjela oseointegracija)
- one koje se javljaju dugoročno (kao što su peri-implantitis i mehanički kvarovi)
Kod zdravih tkiva, dobro integrirani implantat s odgovarajućim biomehaničkim opterećenjem može imati dugoročan uspjeh i do 98 posto učvršćivanja[1] i 10 do 15 godina životnog vijeka.[nedostaje izvor]