hrvatski jezikoslovac From Wikipedia, the free encyclopedia
Vatroslav Rožić (Prodin Dol, 13. ožujka 1857. – Zagreb, 8. ožujka 1937.) bio je hrvatski jezikoslovac. Bavio se pretežno jezičnim normativizmom, a također i dijalektologijom, etnografijom i jezičnom didaktikom. Svoje je purističke jezične savjete sabrao u priručniku „Barbarizmi“ u hrvatskom jeziku.
| Vatroslav Rožić | |
 | |
| Rođenje | 13. ožujka 1857. Prodin Dol |
|---|---|
| Smrt | 8. ožujka 1937. Zagreb |
| Polje | filologija, etnografija |
| Poznat po | „Barbarizmi“ u hrvatskom jeziku (1904.) |
| Portal o životopisima | |
Rođen je 1857. godine u Prodinu Dolu, gdje je pohađao pučku školu. U Zagrebu je pohađao Klasičnu gimnaziju, na kojoj je maturirao 1880. Za vrijeme školovanja službovao je u vojsci i 1878. sudjelovao u zaposjedanju Bosne i Hercegovine. Studirao je slavistiku, povijest i zemljopis. Radio je kao srednjoškolski profesor u Zemunu (Zemunska gimnazija) od 1887. do 1905., a nakon toga u Zagrebu na muškoj učiteljskoj gimnaziji i donjogradskoj klasičnoj gimnaziji. Umirovljen je 1915. godine, ali se 1918. vraća na radno mjesto, te je konačno umirovljen 1923.[1] ili 1924. godine.[2] Umro je 1937.
.jpg)
Rožić se većim dijelom svojeg radnog vijeka bavio jezičnom normom i pisanjem popularno usmjerenih jezičnih savjeta. Brojne je savjete o pojedinim riječima sakupio i objavio 1904. pod naslovom Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku, gdje je ukratko obradio oko 850 natuknica. Iduća je izdanja dopunjavao: drugo izdanje iz 1908. sadržavalo je oko 1050, a treće iz 1913. oko 1250 natuknica.[3] Ta su izdanja imala izmijenjen naslov: „Barbarizmi“ u hrvatskom jeziku. Kao glavne normativne izvore Rožić uzima Rječnik hrvatskoga jezika Franje Ivekovića i Ivana Broza (utemeljen na Srpskom rječniku Vuka Karadžića), Antibarbarus, dodatak Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika Tome Maretića, i školsko izdanje dotične gramatike.[4] Osim njih poziva se i na Branič jezika hrvatskoga Nikole Andrića i nekoliko drugih izvora.[3]
U usporedbi s drugim hrvatskim vukovcima, Rožić se ističe strogoćom svojih zahtjeva, zbog kojih je ulazio u polemike s drugim filolozima toga usmjerenja.[5][6] Njegov je pristup jezičnom normiranju utemeljen na izrazitom štokavskom purizmu. Odbacuje posuđenice i kalkove iz stranih jezika, ali i hrvatske riječi iz čakavskog i osobito kajkavskog narječja. Kritizira jezik kakav se koristio u suvremenoj zagrebačkoj i beogradskoj štampi. Većina bilježaka je o leksičkim problemima, a manje ih je o gramatičkima. Među riječima kojima je odbijao književnojezični karakter i tražio zamjene nalaze se: kolodvor (njemački kalk, zamjena: stanica), časopis (njemački kalk, zamjena: list), pobjeda (rusizam, zamjena: dobiće), miraz (turcizam, zamjena: pridav(ak)), tjedan (kajkavizam, zamjene: nedjelja, sedmica).
Već su suvremenici reagirali sa zadrškom prema Rožićevom pristupu. U osvrtu na prvo izdanje Barbarizama, Dragutin Boranić je, uz prigovore na neke metodološke nesustavnosti, napisao:
Ta je kritika bila povodom za kratku polemiku među dvojicom filologa.[7][8] U osvrtu na drugo izdanje povjesničar Petar Tomić, uz pohvale djelu, izrazio je ipak u mnogim slučajevima stav blizak Boranićevom:
Rožićevom su se pristupu protivili i drugi suvremenici – Josip Benaković i Janko Ibler.[10]
Najopsežniji Rožićev jezikoslovni rad je dijalektološki opis njegovog materinskog prigorskog kajkavskog dijalekta, objavljen 1893. – 1894. godine. Protežući se na dvjestotinjak stranica, to je u ranom razdoblju istraživanja kajkavskog narječja bio najdetaljniji rad iz dotičnog područja,[11] osobito usredotočen na fonologiju i prozodiju. Opis je dijelom bio opterećen novoštokavskim standardom, jer Rožić bilježi razliku između kratkosilaznog i kratkouzlaznog naglaska, iako potonji uglavnom nije prisutan u kajkavskim govorima; pretpostavlja se da je kao kratkouzlazni bilježio alotonski »tromi« naglasak.[12] Kajkavski odraz neoakuta bilježi kao dugouzlazni ⟨á⟩. Slovenski jezikoslovac Vatroslav Oblak u svojem je osvrtu opisao Rožićevu jezičnopovijesnu interpretaciju materijala kao često zastarjelu i netočnu.[13]
Rodnim se krajem bavio i etnografski. Godinâ 1907. – 1908. objavio je detaljan opis prigorskih narodnih običaja i kulture, napisan mjesnim kajkavskim govorom.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
