Vahtang I. od Iberije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vahtang I. od Iberije ili Vahtang I. Gorgasali (gruz. ვახტანგ I გორგასალი), iz dinastije Hosroidi, bio je kralj Iberije od oko 440. do 502. godine.
Vahtang I. od Iberije Vahtang I. Gorgasali ვახტანგ I გორგასალი | |
---|---|
32. kralj Iberije | |
Vladavina | 447./449. – 502. |
Prethodnik | Mitridat V. |
Nasljednik | Dači |
Supruga | Balenduht Elena |
Djeca | Dači, Levan, Mitridat, dvije neimenovane kćeri |
Otac | Mitridat V. |
Majka | Sagduht |
Smrt | Udžarma, Iberija, Sasanidsko Carstvo |
Pokop | Mcheta, Svetichoveli |
Vjera | Gruzijska pravoslavna Crkva |
Poveo je svoj narod, u zlosretnom savezu s Bizantskim Carstvom, u dugotrajnu borbu protiv sasanidsko-iranske hegemonije, koja je završila Vahtangovim porazom i slabljenjem kraljevine Iberije. Tradicija mu također pripisuje reorganizaciju Gruzijske pravoslavne Crkve i osnivanje Tbilisija, sadašnje gruzijske prijestolnice.[1]
Datiranje Vahtangove vladavine je problematično. Ivane Džavahišvili smješta je u razdoblje od 449. do 502. godine, dok Kiril Tumanov predlaže razdoblje 447. – 522. Nadalje, Tumanov identificira Vahtanga s iberijskim kraljem Gurgenom poznatim iz Prokopijevih Justinijanovih ratova.[2]
Vahtang je tema vite iz 8. ili 11. stoljeća koja se pripisuje Džuanšeru, koja isprepliće povijest i legendu u epsku pripovijest, hiperbolizirajući Vahtangovu osobnost i životopis. Ovo književno djelo je primarni izvor Vahtangove slike kao primjera kralja ratnika i državnika, koji se do danas sačuvao u popularnom sjećanju.
Već u srednjem vijeku pojavio se kao jedna od popularnijih ličnosti u povijesti Gruzije.[3] Gruzijska pravoslavna crkva proglasila ga je Svetim i pravovjernim kraljem Vahtangom (gruz. წმინდა დიდმოწამე მეფე ვახტანგი), a njegov spomendan obilježava 13. prosinca.[4]