Tradicionalni perzijski vodovodni sustavi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rijeka u Iranu većinom su sezonske i tradicionalno nisu bile u stanju ispuniti potrebe gradskih naselja. Glavne rijeke kao što su Arvand, Araks, Zajanderud, Sefid i Atrek bile su oskudne i jako udaljene jedna od druge u ogromnim prostranstvima Stare Perzije. S rastom urbanih naselja tijekom stoljeća, lokalno iskopani duboki bunari (duboki do 100 metara), više nisu mogli držati korak s potražnjom, što je dovelo do sustavnog kopanja specijalizirane mreže kanala poznate kao kanati. Ovi podzemni akvedukti, izgrađeni prije nekoliko tisuća godina,[1] ne trpe nikakav gubitak isparavanja, a u njima za vodu ne postoji opasnost onečišćenja.[2]
Perzijski kanati | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Iran |
Godina uvrštenja | 2016. (40. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | iii, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1506 |
Smatra se kako su Perzijanci gradili prve kanate 2000 godina prije negoli Rimljani akvadukte.[3]
Sušna naseljena područja Irana su opstala samo zahvaljujući drevnom kanatnom sustavu vijugavih vodonosnika kroz riječne doline i podzemne tunele koristeći samo silu teže, često kilometarima dugim tunelima. Tradicionalni sustav komunalnog upravljanja još uvijek je na mjestu i omogućuje pravedno i održivo dijeljenje i distribuciju vode. Kanati pružaju izuzetno svjedočanstvo kulturne tradicije i civilizacije u pustinjskim područjima sušne klime. Zbog toga je UNESCO 2016. godine na popis mjesta svjetske baštine u Aziji upisao jedanaest kanata koji predstavljaju ovaj sustav, a koji uključuju odmorišta za radnike, rezervoare za vodu i vodenice.[4]
Najstariji očuvani kanat u Iranu je onaj pokraj grada Zarača u središnjem Iranu koji je stariji od 3000 godina, a dug je 71 km.[5] Jedan od najstarijih i najvećih koji je i danas u uporabi je pored grada Gonabada. Smatra se kako je star 2700 godina, a kao vodovod i za navodnjavanje koristi ga oko 40.000 ljudi koji žive u okolici. Najdublje okno duboko je 360 metara, dok je ukupna dužina kanata 45 kilometara. Područja oko Jazda, Horasana i Kermana poznata su po brojnim sustavima kanata koji se koriste za dovod pitke vode i za navodnjavanje.
U tradicionalnoj iranskoj arhitekturi, kariz (کاریز) je manji kanat, koji se najčešće koristi u gradskom području. Karizima se nazivaju i sporedni kanati koji opskrbljuju glavni kanat koji vodi do konačnog odredišta.
Osim po izumu kanata, Iranci su poznati i po izumima antičkih vodospremnika (ab anbar, آب انبار) i prvih hladnjača u povijesti (jakčala).[6]