hrvatski katolički svećenik, teolog, filozof, kanonik, sveučilišni profesor From Wikipedia, the free encyclopedia
Tomislav Ivančić (Davor, 30. studenoga 1938. – Zagreb, 17. veljače 2017.) bio je hrvatski katolički svećenik, teolog, filozof, evangelizator i duhovni pisac. Utemeljitelj je antropološke medicine i hagioterapije.
Tomislav Ivančić | |
---|---|
Fotografija Tomislava Ivančića iz 2013. godine. | |
Rođen | 30. studenoga 1938. Davor |
Umro | 17. veljače 2017. Zagreb |
Zaređen | 10. listopada 1966. u Rimu |
Titula | monsinjor |
Portal o kršćanstvu | |
Portal o životopisima |
Polje | Teologija (fundamentalna teologija) Filozofija |
---|---|
Institucija | Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Filozofski fakultet Družbe Isusove |
Alma mater | Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Papinsko sveučilište Gregoriana |
Akademski mentor | Édouard Dhanis |
Poznat po | utemeljitelj antropološke medicine i hagioterapije |
Web stranica | Zaklada Tomislav Ivančić |
Portal o životopisima |
Rođen je 1938. u obitelji Đure i Marije rođ. Gelemanović, u mjestu Davor u blizini Nove Gradiške.[1] U Zagrebu je završio nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Teologiju i filozofiju studirao je od 1960. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te od 1963. na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Godine 1964. postigao je magisterij iz filozofije s temom Teorija spoznaje u hrvatskih i sovjetskih marksista, a 1967. iz teologije s temom Misli Leona Velikog o primatu i episkopatu prema dokumentima koji se tiču pitanja Istoka.[1] Za svećenika je zaređen 10. listopada 1966. u Rimu.[2][3] Doktorirao je iz teologije 1971. u Rimu radnjom »Bezreligijsko kršćanstvo« u Dietricha Bonhoeffera (»Religionsloses Christentum« bei Dietrich Bonhoeffer).
Ivančić od 1971. godine predaje na katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Bavi se pitanjima objave, ekleziologije, podrijetla kršćanstva, teološke epistemologije, odnosa ateizma, religija i kršćanstva te novih religioznih pokreta, duhovne patologije i terapije te evangelizacije i etičko-moralne preobrazbe društva.[4] Predavao je i na Institutu za crkvenu glazbu, Institutu za teološku kulturu, Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, te Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.[5] Kanonikom zagrebačkoga Kaptola postao je 1983., a čazmanskim arhiđakonom 1984. godine. Pastoralno je djelovao u crkvi sv. Vinka i zagrebačkoj katedrali.[5] Obnašao je dužnost dekana KBF-a, a 2001. godine bio je izabran i za rektora Zagrebačkog sveučilišta, ali je zbog bolesti odustao od funkcije.[6][7][8] Bio je član Međunarodne teološke komisije 2004. godine po izboru pape Ivana Pavla II. Komisijom je tada predsjedao Joseph Ratzinger.[9][10]
Ivančić je naglašavao koliko je bitno da Duh Sveti govori iz čovjeka. Ni najbolja bogoslovska objašnjenja nisu skretala pozornost studenata, ni najbolji elaborati, pa se odlučio čvrsto moliti i onda mu se TO dogodilo, da je svaka riječ koju je izgovorio nalazila na pomno slušanje i čvrsti prijam.[11]
Na temelju vlastitih iskustava stečenih u organiziranju pedagoških, teoloških i evangelizacijskih tečajeva i skupova u zemlji i inozemstvu još od ranih sedamdesetih godina te potaknut radovima teologa Eugena Bisera, Karla Rahnera, Hansa Ursa von Balthasara i Bernharda Häringa na području terapijske teologije, 1991. godine osniva Centar za duhovnu pomoć, u radu kojega primjenjuje metodu hagioterapije, terapijske metode duhovne medicine.[12] Godine 1993. osniva Zajednicu "Molitva i Riječ" (MIR).[13] Sudjelovao je u brojnim radijskim emisijama pod nazivom Pet minuta za tebe. Održao je velik broj seminara duhovne obnove u Hrvatskoj i inozemstvu.
Ivančićeva hagioterapija, izvorni hrvatski model istraživanja i terapijskog djelovanja na području čovjekove duhovne dimenzije proširena je po Hrvatskoj, ali i u Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Belgiji, Švicarskoj i Italiji.[14][1]
Napisao je više desetaka knjiga, od kojih je gotovo pola prevedeno na strane jezike, a nekoliko ih je izdano samo na stranim jezicima. Bio je i član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, urednik i suradnik u većem broju domaćih i stranih katoličkih časopisa te utemeljitelj nakladničke kuće Teovizija.[15] Ivančićeva bibliografija do 2010. godine objavljena je u zborniku radova Teologijom svjedočiti i naviještati (2010.).[16]
1960-ih u Italiji snimio je tri nosača zvuka s pjesmama na hrvatskom jeziku. Zbog rijetkosti izdanja i ondašnje prakse mnogih izdavača da nisu navodili godinu, točna godina objave tih gramofonskih ploča još nije datirana.
Kao potpora znanstvenom proučavanju antropološke dimenzije čovjeka i antropološko-medicinskoj hagioterapijskoj praksi temeljnog ozdravljanja čovjeka i moralno-etičke preobrazbe pojedinca i društva 3. svibnja 2010. godine osnovana je Zaklada "Hagioterapija - dr. Tomislav Ivančić". Godine 2020. naziv je promijenjen u Zaklada Tomislav Ivančić.[62]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.