Svjetsko prvenstvo u biatlonu

Svjetsko prvenstvo u biatlonu sportsko je natjecanje u organizaciji Međunarodne biatlonske unije (IBU), u svim biatlonskim disciplinama u muškoj, ženskoj i juniorskoj konkurenciji. Prvenstva se održavaju svake godine, osim u olimpijskim godinama, kako bi se izbjegla dva natjecanja u godini Zimskih olimpijskih igara.

Jakov Fak osvojio je broncu za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu 2009. godine. Kasnije je nastupao za Sloveniju.

Magdalena Neuner i Kaisa Mäkäräinen na Svjetskom prvenstvu u biatlonu 2012. godine.

Prvo Svjetsko prvenstvo održano je 1958. godine, samo u muškoj konkurenciji. Žene su imale svoje prvo Svjetsko prvenstvo 1984., a od 1989. Svjetsko prvenstvo je zajedno i za muškarce i žene.

Četiri puta (1990., 1998., 1999., 2000.) nije bilo moguće održati cijeli program na odabranoj lokaciji zbog lošeg vremena ili premalo snijega, pa je dio natjecanja održan na drugoj lokaciji. U povijesti Svjetskih prvenstava u biatlonu natjecanja su se održavala i u olimpijskoj godini i to za one discipline koje nisu bile na olimpijskom programu.

Prvo Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1958. za muškarce održano je u gradu Saalfeldenu u pokrajini Salzburg u Austriji, gdje su službeno održane samo pojedinačna utrka na 20 km i neslužbena ekipna utrka. Švedski biatlonac Adolf Wiklund postao je prvi svjetski prvak. Štafeta je službeno uvrštena u program Svjetskog prvenstva 1966. godine.

Najuspješniji biatlonci u muškoj konkurenciji su: Ole Einar Bjørndalen (20 zlatnih medalja), Johannes Thingnes Bø (17), Martin Fourcade (13) i Emil Hegle Svendsen (12), a u ženskoj konkurenciji: Marte Olsbu Røiseland (13 zlatnih medalja), Magdalena Neuner (12), Tiril Eckhoff (10) i Jelena Golovina (10).

Jakov Fak osvojio je broncu za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u biatlonu u Pyeongchangu 2009. godine u disciplini pojedinačno 20 km.^[1] To je jedina hrvatska medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu i jedina hrvatska medalja na Svjetskim prvenstvima u nordijskim sportovima. Do sada je 28 zemalja osvajalo medalje.

Mjesta održavanja

Godina Mjesto održavanja 1958. Saalfelden 1959. Courmayeur 1961. Umeå 1962. Hämeenlinna 1963. Seefeld in Tirol 1965. Elverum 1966. Garmisch-Partenkirchen 1967. Altenberg 1969. Zakopane 1970. Östersund 1971. Hämeenlinna 1973. Lake Placid 1974. Minsk 1975. Antholz 1976. Antholz 1977. Lillehammer (Vingrom) 1978. Hochfilzen 1979. Ruhpolding 1981. Lahti 1982. Minsk

Godina Mjesto održavanja 1983. Antholz 1984. Chamonix 1985. Egg am Etzel Ruhpolding 1986. Falun Oslo 1987. Lahti Lake Placid 1988. Chamonix 1989 Feistritz an der Drau 1990 Minsk Oslo Kontiolahti 1991. Lahti 1992. Novosibirsk 1993. Borovec 1994. Canmore 1995. Antholz 1996. Ruhpolding 1997. Osrblie 1998. Pokljuka Hochfilzen 1999. Kontiolahti Oslo

Godina Mjesto održavanja 2000. Oslo Lahti 2001. Pokljuka 2002. Oslo 2003. Hanti-Mansijsk 2004. Oberhof 2005. Hochfilzen 2007. Antholz 2008. Östersund 2009. Pyeongchang 2011. Hanti-Mansijsk 2012. Ruhpolding 2013. Nové Město na Moravě 2015. Kontiolahti 2016. Oslo 2017. Hochfilzen 2019. Östersund 2020. Antholz 2021. Pokljuka 2023. Oberhof 2024. Nové Město na Moravě

Izvori

1. Fak: Moj životni san se ispunio već ove godine Jutarnji list Preuzeto 10. veljače 2024.