Sunčev vjetar
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sunčev vjetar ili solarni vjetar je plazma vrlo male gustoće koju kao struju električki nabijenih čestica (uglavnom protona i elektrona) neprestano (kontinuirano) emitira Sunce, odnosno Sunčeva korona u svim smjerovima. Pri dolasku do Zemljine magnetosfere brzine su tih čestica između 250 i 900 km/s. Gustoća i brzina Sunčeva vjetra povećavaju se u vrijeme pojačane Sunčeve aktivnosti (prominencije; Sunčeve pjege). Sunčev vjetar oblikuje Van Allenove pojase, usmjerava repove kometa, uzročnik je nastanka polarne svjetlosti.[1] Energija je između 20 i 100 keV. Njihova temperatura se, kao i brzina, mijenja s vremenom. Te čestice mogu nadvladati Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku kinetičku energiju te zbog visoke temperature u koroni. Sunčev vjetar stvara heliosferu, ogroman prostor međuplanetarne tvari, koja okružuje Sunčev sustav. On stvara i geomagnetske oluje, koje mogu ometati električnu mrežu na Zemlji, polarnu svjetlost i rep kometa koji sadrži plazmu i uvijek je u smjeru od Sunca.