Sunčanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sunčanje je izlaganje tijela djelovanju Sunčevih zraka. Ubraja se među davno poznate i popularne metode prirodnoga liječenja. Uz toplinske (infracrvene zrake), Sunčevo zračenje sadrži i ultraljubičaste zrake, koje pretvaraju ergosterol u vitamin D, te bitno utječu na preradbu i iskorištavanje kalcija u organizmu, osobito u kostima. Sunčanjem se u koži stvara zaštitna tamna boja (pigment melanin), ubrzava se optok krvi, poboljšava mijena tvari i liječe neke bolesti (helioterapija). Međutim, nesustavno i naglo sunčanje može dovesti do sunčanice i toplinskog udara. Potkraj 20. stoljeća zbog klimatskih promjena i sve jačeg ultraljubičastoga zračenja prirodno sunčanje postalo je ograničenije; nasuprot njemu raširilo se takozvano umjetno sunčanje pod posebnim svjetiljkama u solarijima.
Sve do kraja 19. stoljeća od sunčanja potamnjela koža smatrala se obilježjem fizičkih radnika dok se među pripadnicima takozvanih viših slojeva više cijenila bljeđa put. Takav se obrazac promijenio početkom 20. stoljeća (napose od 1920-ih među turistima na Azurnoj obali) kada je sunčanje ušlo u modu kao rekreacija (i obilježje) bogatijih, a potom postalo atraktivnim među rastućim brojem turista.[1]