Die Stille Hilfe für Kriegsgefangene und Internierte (hrv. Tiha pomoć za ratne zarobljenike i internirane), kratica Stille Hilfe, njemačka je humanitarna organizacija poznata po zalaganju i pomoći za uhićene, osuđene i odbjegle pripadnike SS-a nakon Drugog svjetskog rata.[1]
 |
Ovaj je članak mrva: osnova ili početak budućega enciklopedijskog članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |
| Stille Hilfe | |
|---|---|
| Naziv udruge | Stille Hilfe für Kriegsgefangene und Internierte e.V. |
| Skraćeni naziv | Stille Hilfe |
| Vrsta | humanitarna organizacija |
| Ključne osobe | Helene Elisabeth Princess von Isenburg Gudrun Burwitz |
| Datum osnivanja | 1951. |
| Registarski broj | VR 170231 |
| Adresa udruge | Wuppertal |
Počela je djelovati u tajnosti 1946. godine. Službeno je osnovana 1951. godine.[2]
Poznata je po pomoći u bijegu Adolfa Eichmanna (1950.), Johanna von Leersa (1950.), Waltera Rauffa (1949.) kao i Josefa Mengelea (1949.) u Južnu Ameriku.
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
