Slavonski sabor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Slavonski sabor (lat. Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis, "Opći sabor čitave kraljevine Slavonije") je bilo predstavničko tijelo Kraljevine Slavonije. Kraljevstvo Slavonije (Regnum Sclavoniae), pojam je prvi put upotrijebljen u 13. stoljeću. Isprva je podrazumijevao samoupravnu zajednicu županija, koja je krajem 15. stoljeća prerasla u Kraljevinu Slavoniju. U njezinu su se sastavu nalazile Zagrebačka, Varaždinska Križevačka i Virovitička županija. Vlast hrvatsko-ugarskog kralja bila je jače izražena u srednjovjekovnoj Slavoniji nego u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Dalmaciji, krajevima južno od Gvozda.
Tijekom 13. stoljeća, u Slavoniji se sabor postupno oblikovao kao plemićko tijelo koje je jedinstveno nastupalo prema vladaru, premda s ograničenim mogućnostima odlučivanja. Na prostoru srednjovjekovne Hrvatske dominirao je feudalni partikularizam s (uglavnom) neznatnom vlašću vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Zato je sabor toga plemstva, hrvatsko-dalmatinski sabor, u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Postupni razvoj staleža od polovice 15. stoljeća vodio je transformaciji dvaju sabora u ustanove slavonskoga i hrvatskog plemstva, koje su odlučivale u državnim poslovima. Zbog zajedničkih interesa u obrani od Osmanlija i skučenoga državnog teritorija, godine 1533. slavonsko i hrvatsko plemstvo prvi je put zasjedalo zajedno, a nakon 1558. više se nije sastajalo zasebno. Tako je nastao jedinstveni Hrvatski sabor.