Skald
From Wikipedia, the free encyclopedia
Skald (staronordijski: "pjesnik") izraz je koji se koristi za pjesnike na dvorovima skandinavskih vladara od vikinškog doba, od 793. do 1066., do srednjega vijeka (5. – 15. stoljeće). Skaldska poezija jedna je od dvaju glavnih oblika staronordijske poezije; drugi oblik čini anonimna Edda.[1][2]
Najčešći metar u skaldskoj je poeziji dróttkvætt. Pjesme su uglavnom povijesne tematike i pohvalne, a opisuju djela skaldova mecene. Ne može se sa sigurnošću utvrditi jesu li se skaldi služili glazbalima, no neki učenjaci vjeruju da su se tijekom recitiranja koristili harfom ili lirom.[3][4]
Korpus skaldske poezije sastoji se od 5797 stihova koje je osmislilo 447 skalda, a sačuvani su u 718 rukopisa.[5] Trenutačno korpus uređuje projekt Skaldic Poetry of the Scandinavian Middle Ages.[6]