Sjevernoirski sukob
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sjevernoirski sukob (irs. Na Trioblóidí; eng. The Troubles) bio je etničko-nacionalistički sukob u Sjevernoj Irskoj u drugoj polovini 20. stoljeća. Smatra se gerilskim i sukobom slabog intenziteta. Nasilje je počelo u kasnim 1960-im i smatra se da se završilo sporazumom iz Belfasta 1998. Iako se sukob odvijao u Sjevernoj Irskoj, došlo je do nasilja i u Irskoj, Engleskoj i kontinentalnoj Europi.
Sjevernoirski sukob | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Politička karta irskog otoka: ██ zelena: Republika Irska ██ žuta: Sjeverna Irska (dio UK) | ||||||||
| ||||||||
Sukobljeni | ||||||||
Državne snage sigurnosti
|
Irske republikanske paravojske
|
Ulsterske lojalističke paravojske
| ||||||
Posljedice | ||||||||
Gubici: Britanska vojska: 705 (uključujući UOR) RUC: 301 ZSSI: 24 TA: 7 Ostala policija: 6 RAF: 4 Kraljevska mornarica: 2 Ukupno: 1.049 Irska vojska: 1 |
Gubici: PIRA: 291 INLA: 39 OIRA: 27 IPLO: 9 RIRA: 2 Ukupno: 368 |
Gubici: UDA: 91 UVF: 62 RHC: 4 LVF: 3 UR: 2 Ukupno: 162 |
Sukob je primarno bio političke i nacionalističke naravi, podstaknut povijesnim dešavanjima. Također je imao etničku i religijsku dimenziju, iako nije bio religijski sukob. Ključni uzrok sukoba bio je ustavni status Sjeverne Irske. Unionisti i lojalisti, koji su uglavnom protestanti i smatraju se Britancima, zalažu se za ostanak Sjeverne Irske u Ujedinjenom Kraljevstvu. Irski nacionalisti i republikanci, koji su uglavnom Irci katolici, zalažu se za ujedinjenje Sjeverne Irske s Republikom Irskom.
Sukob je počeo tijekom političke kampanje Sjevernoirske udruge za ljudska prava kako bi se završila diskriminacija unionističke, protestanske vlade i policije nad katolicima. Unionisti su se ovoj kampanji suprotstavili izazivanjem nemira, što je dovelo do raspoređivanja britanskih trupa diljem Sjeverne Irske u cilju zaštite katoličkog stanovništva kao i do sukoba koji će trajati 3 desetljeća.
Glavni sudionici sukoba bile su republikanske i lojalističke paravojske, britanske sigurnosne snage i politički aktivisti i političari. Sigurnosne snage Republike Irske igrale su malu ulogu. U sukobu je poginulo preko 3 500 ljudi, od čega su civili 52%, pripadnici britanskih sigurnosnih snaga 32% i pripadnici paravojski 16%. Dolazilo je do sporadičnog nasilja i nakon potpisivanja sporazuma u Belfastu, uključujući i kampanju republikanaca koji se protive primirju.