Sjevernoafrička kampanja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sjevernoafrička kampanja je dio Drugog svjetskog rata koja je trajala u razdoblju od 10. lipnja 1940. do 16. svibnja 1943. Uključivala je i vojne pohode koji su vođeni u Libiji, egipatskoj pustinji (Zapadnopustinjska kampanja također poznata kao Pustinjski rat), Maroku (Operacija Baklja) i Tunisu (Tuniška kampanja).
Sjevernoafrička kampanja | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Drugi svjetski rat | |||||||
Britanski tenk Crusader prolazi pored uništenog njemačkog tenka Pzkw Mk IV tijekom Operacije Crusader, 27. studenog 1941. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Ujedinjeno Kraljevstvo Indija Australija Južna Afrika Novi Zeland SAD Slobodna Francuska Poljska Čehoslovačka Grčka Senusi pobunjenici |
Kraljevina Italija Treći Reich Višijska Francuska | ||||||
Zapovjednici | |||||||
Bernard Montgomery Harold Alexander Claude Auchinleck Dwight Eisenhower Archibald Wavell |
Pietro Badoglio Hans-Jürgen von Arnim Ugo Cavallero Albert Kesselring Giovanni Messe Erwin Rommel François Darlan | ||||||
Gubitci | |||||||
Slobodna Francuska 16.000+ ubijenih, ranjenih, zarobljenih ili nestalih Britanija 50.000+ ubijenih, ranjenih, zarobljenih ili nestalih SAD 2715 ubijenih 8978 ranjenih 6528 nestalih (od 12. studenog 1942.) |
Treći Reich 12.808 ubijenih Nepoznat broj ranjenih 101.748+ zarobljenih Ukupno 238 zarobljenih (1940. – '43.) Italija 22.341 ubijenih ili nestalih Osovinske sile ukupno 950.000 žrtava ukupno 8000 uništenih ili zarobljenih zrakoplova 6200 uništenih ili zarobljenih topova 2500 uništenih ili zarobljenih tenkova |
Sukobljeni u ovoj kampanji bili su Saveznici i Sile osovine. Savezničkim snagama dominirali su vojnici s prostora Commonwealtha i izbjegli iz zemalja koje je zauzeo Treći Reich. SAD ulaze u rat 1941., a izravna pomoć Saveznicima u Africi došla je 11. svibnja 1942.
Borbe u Sjevernoj Africi počele su talijanskom objavom rata 14. lipnja 1940. Istog dana, britanska 11. husarska pukovnija, zajedno s 1. kraljevskom tenkovskom pukovnijom prelazi libijsku granicu i okupira talijansku Utvrdu Capuzzo. Zalijani odgovaraju napadom i zauzimaju britansko selo Sidi Barrani u rujnu 1940., a zatim slijedi saveznički protunapad s vojnicima iz Commonwealtha, poznat pod nazivom Operacija Compass. Tijekom Operacije Compass, talijanska 10. armija je uništena, pa Njemačka šalje pomoć Talijanima. Afrički korpus, vođen generalfeldmarschalom Erwinom Rommelom stiže u Afriku i pokreće Operaciju Sonnenblume, s ciljem da podrži talijansku vojsku i spriječi potpuni poraz Osovinskih sila.
Uslijedio je niz bitaka u Libiji i Egiptu, među kojima je i Druga bitka kod El Alameina, u kojoj su snage Commonwealtha, pod vodstvom general poručnika Bernarda Montgomerya, zadale odlučujući poraz Osovinskim silama i natjerale ih na povlačenje prema Tunisu. Nakon američkog iskrcavanja u Maroku, uslijedila je Operacija Baklja, u kasnom razdoblju 1942. Operaciju je vodio američki general Dwight Eisenhower. Nakon što su Amerikanci vodili nekoliko bitaka protiv Višijske Francuske (koja kasnije prelazi na stranu Saveznika), zajedničke Savezničke snage okružile su Osovinske sile u sjevernom Tunisu i prisilile ih na predaju.
Kako su se Osovinske sile morale boriti protiv Saveznika u Sjevernoj Africi, napravljeno je olakšanje Sovjetskom Savezu na Istočnom bojištu. Informacije koje je probijala britanska Ultra bile su odlučujući faktor u pobjedi Saveznika u Sjevernoafričkoj kampanji.