Simbolizam

Simbolizam
	Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz 1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe.Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz 1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe.

Simbolizam (francuski: symbolisme^[1]) je umjetnički pokret 19. i početka 20. stoljeća. Po svojim glavnim osobinama blizak je romantizmu, a želio se odvojiti od naturalizma i realizma, unošenjem nesvjesnog i duhovnog.

Kratke činjenice

Zatvori

Bio je to međunarodni pokret koji se proširio Europom, a umjetnici tog razdoblja željeli su oživjeti sadržaje proistekle iz pjesništva, mitologije i psiholoških istraživanja. Vodeću ulogu odigrali su francuski umjetnici u polemici o estetici. Simbolizam ideje crpi iz klasičnih i biblijskih mitova, srednjovjekovnih legendi i La Fontaineovih basni; taj stil bavi se egzotičnim temama i istražuje teme smrti. Slike sadrže mnoštvo pojedinosti i bogate su bojama.

Simbolizam se razvio ponajprije u francuskoj književnosti, a najznačajnijim pretečom i utemeljiteljem simbolizma drži se Charles Baudelaire. Kao povijesno-stilska odrednica odnosi se ponajprije na posve određenu formu pjesništva, jezik kojega se definira u suprotnosti s jezikom proze. Jezik je simbolističkoga pjesništva sugestivan i teško razumljiv, s posebnim naglaskom na zvučnosti i simbolici, na štetu izravne denotacije i opisnosti. Simbolizam je obilježen „kultom ljepote” i slijedi načelo umjetnosti radi umjetnosti (larpurlartizam). Pjesnici simbolizma njegovali su ideju „čistoga pjesništva” (Stéphane Mallarmé), u kojem ritam i zvuk stiha razbijaju svakodnevna značenja upotrijebljenih riječi, pretvarajući ih u simbole kojih je značenje nedokučivo. Simbolizmu je svojstveno isticanje značaja pjesništva u otvaranju mogućnosti posebne vrste spoznaje pjesničkim simbolima. Pjesništvo omogućuje čitatelju da razumno i osjećajno spozna ono što bez njegove simboličke djelatnosti ne bi bilo poznato. Uz Mallarméa, najznačajniji su francuski simbolisti bili Arthur Rimbaud i Paul Verlaine. Simbolizam je manje ili više izrazito zastupljen i u ostalim europskim književnostima (Rainer Maria Rilke, Maurice Maeterlinck, Andrej Bjeli, Aleksander Aleksandrovič Blok, William Butler Yeats, Oscar Wilde, i dr.).^[1]

Simbolisti

(prema godini rođenja)

Auguste Villiers de l'Isle-Adam (1838. – 89.)
Stéphane Mallarmé (1842. – 98.)
Paul Verlaine (1844. – 96.)
Arthur Rimbaud (1854. – 91.)
Georges Rodenbach (1855. – 98.)
Innokenty Annensky (1855. – 1909.)
Emile Verhaeren (1855. – 1916.)
Jean Moréas (1856. – 1910.)
Albert Samain (1858. – 1900.)
Rémy de Gourmont (1858. – 1915.)
Gustave Kahn (1859. – 1936.)
Albert Giraud (1860. – 1929.)
Jules Laforgue (1860. – 87.)
Rachilde (1860. – 1953.)
João da Cruz e Sousa (1861. – 1898.)
Antoni Lange (1861. – 1929.)
Paul Adam (1862. – 1920.)
Maurice Maeterlinck (1862. – 1949.)
Stuart Merrill (1863. – 1915.)
Fyodor Sologub (1863. – 1927.)
Francis Viélé-Griffin (1863. – 1937.)
Henri de Régnier (1864. – 1936.)
Albert Aurier (1865. – 1892.)

Dmitry Merezhkovsky (1865. – 1941.)
Albert Mockel (1866. – 1945.)
Vjačeslav Ivanov (1866. – 1949.)
Konstantin Bal'mont (1867.—1942.)
Otokar Březina (1868. – 1929.)
Zinaida Gippius (1869. – 1945.)
Paul Valéry (1871. – 1945.)
Paul Fort (1872. – 1960.)
Alfred Jarry (1873. – 1907.)
Tadeusz Miciński (1873. – 1918.)
Valery Bryusov (1873. – 1924.)
Jurgis Baltrušaitis (1873. – 1944.)
Mikalojus Konstantinas Čiurlionis (1875. – 1911.)
Stanisław Korab-Brzozowski (1876. – 1901.)
Maximilian Voloshin (1877. – 1932.)
Renée Vivien (1877. – 1909.)
Josip Murn Aleksandrov (1879. – 1901.)
Émile Nelligan (1879. – 1941.)
Aleksander Aleksandrovič Blok (1880. – 1921.)
Andrej Bjeli (1880. – 1934.)
George Bacovia (1881. – 1957.)
Mateiu Caragiale (1885. – 1936.)
Dimcho Debelyanov (1887. – 1916.)

Simbolizam u književnosti je u biti drugačiji od simbolizma u likovnoj umjetnosti, iako se oni preklapaju u više točaka. U slikarstvu, simbolizam je zapravo nastavak istih mističnih težnji u romantičarskoj tradiciji, koja podrazumijeva umjetnike kao što su: Caspar David Friedrich, Fernand Khnopff i John Henry Fuseli, te je još više povezan sa samosvjesno tamnom i intimno dekadentnom stranom ovog pokreta. Postojale su odvojene skupine simbolističkih slikara i kipara kao što su: Gustave Moreau, Gustav Klimt, Ferdinand Hodler, Mikalojus Konstantinas Čiurlionis, Odilon Redon, Pierre Puvis de Chavannes, Henri Fantin-Latour, Edvard Munch, Félicien Rops, i Jan Toorop. Zapravo, simbolizam u slikarstvu je imao dalekosežniji utjecaj nego u književnosti, te je imao sljedbenike u Rusiji (Mihail Vrubelj, Nicholas Roerich, Viktor Borisov-Musatov, Martiros Sarjan, Mihail Nesterov, Leon Bakst), Meksiku (Frida Kahlo), te u SAD-u (Elihu Vedder, Remedios Varo, Morris Graves i David Chetlahe Paladin). U kiparstvu se često Auguste Rodin smatra najistaknutijim predstavnikom premda je njegov simbolizam suptilan. Simbolistički slikari su koristili mitološke scene i prizore iz snova kao likovni jezik duše, u potrazi za evokativnim slikama koje bi istaknule statički svijet tišine. Simboli koje su koristili ne pripadaju općoj ikonografiji, već su izrazito osobni, privatni, tajnoviti i nedokučivi. Više kao filozofija, nego umjetnički pravac, simbolizam je utjecao na aktualne pravce poput art nouveaua i Les Nabis. Istražujući snovite prizore, simbolisti su prelazili granice između vremena i drugih kultura, poput mnogih modernih i suvremenih umjetnika.

Umjetnici

George Frederic Watts (1817. – 1904.)
Pierre Puvis de Chavannes (1824. – 1898.)
Gustave Moreau (1826. – 1898.)
Arnold Böcklin (1827. – 1901.)
Henri Fantin-Latour (1836. – 1904.)
Odilon Redon (1840. – 1916.)
John William Waterhouse (1849. – 1917.)
Jacek Malczewski (1854. – 1929.)
Félicien Rops (1855. – 1898.)
Mihail Vrubelj (1856. – 1910.)
Fernand Khnopff (1858. – 1921.)
Franz Stuck (1863. – 1928.)
Leon Spilliaert (1882. – 1946.)

Ferdinand Hodler (1853. – 1918.)
Jan Toorop (1858. – 1928.)
Gustav Klimt (1862. – 1918.)
Edvard Munch (1863. – 1944.)
Lucien Lévy-Dhurmer (1865. – 1953.)
Jean Delville (1867. – 1953.)
Konstantin Bogaevsky (1872. – 1943.)
Hugo Simberg (1873. – 1917.)
Mikalojus Čiurlionis (1875. – 1911.)
Emile Bernard (1868. – 1941.)
Paul Gauguin (1848. – 1903.)
Ze'ev Raban (1890. – 1970.)

U Hrvatskoj se simbolizam razvio početkom 1890-ih. U hrvatskoj književnosti elementi simbolizma izraženi su u djelima A. G. Matoša i V. Vidrića. Začetnik simbolizma u hrvatskoj umjetnosti bio je Bela Čikoš-Sesija, a zamjetan je kod R. Auera, V. Bukovca te osobito skupine Medulić, koja je nadahnuće pronalazila u nacionalnoj epici (Tomislav Krizman, Miroslav Rački, Emanuel Vidović, Ivan Meštrović i Toma Rosandić). Uz Meštrovića, najznačajniji kipar hrvatskog simbolizma bio je Robert Frangeš-Mihanović.^[1]

[1]
simbolizam, Hrvatska enciklopedija LZMK, Pristupljeno 25. srpnja 2017.

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Simbolističke slike

Modernizam (književnost)

Hrvatska moderna Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. lipnja 2017. (Wayback Machine), hrvatskijezik.eu; pristupljeno 25. rujna 2017.
Francuski simbolisti^{[neaktivna poveznica]}, brodarica.net; pristupljeno 25. rujna 2017.

[HELZMK-1] [1]
simbolizam, Hrvatska enciklopedija LZMK, Pristupljeno 25. srpnja 2017.

[1]

Simbolisti

Umjetnici

Wikiwand in your browser!

Simbolizam

Simbolisti

Umjetnici

Wikiwand in your browser!

Simbolizam u književnosti

Simbolizam u likovnoj umjetnosti

Simbolizam u Hrvatskoj

Izvori

Poveznice

Vanjske poveznice

Simbolizam
Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz 1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe. Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz 1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe.