Silicijev karbid
From Wikipedia, the free encyclopedia
Silicijev karbid (SiC) ili karborund (eng. Carborundum, od carbo[n]: ugljik i [co]rundum: korund), trgovačko ime za silicijev karbid, je kristalna tvar sa strukturom sličnom dijamantnoj, vrlo velike tvrdoće, poluvodičkih svojstava, velike toplinske (termičke) i kemijske otpornosti. Karborund se dobiva zagrijavanjem kremena (kvarca) s koksom u električnoj peći i koristi se kao abraziv (prah, pasta, sloj na papiru), vatrostalni materijal (talište oko 2 830 °C), dio (element) za električna grijaća tijela i u poluvodičkoj tehnici.[2]
Silicijev karbid SiC | |
---|---|
IUPAC nomenklatura | Silicijev karbid |
Identifikacijski brojevi | |
CAS broj | 409-21-2 |
Osnovna svojstva | |
Molarna masa | 40,10 g/mol |
Izgled | žuto do zeleno do plavičasto-crni, prelijevajući kristali |
Gustoća | 3,16 g/cm3 |
Talište | 2 830 °C |
Vrelište | |
Topivost u vodi | netopljiv u vodi, topljiv u rastaljenim alkalijama i rastaljenom željezu[1] |
Struktura | |
Oblik molekule | heksagonalna kristalna rešetka |
Premda je silicijev karbid zaista rijetka tvar na Zemlji on je široko rasprostranjen u svemiru. Ova tvar se nalazi u oblacima prašine oko zvijezda bogatih ugljikom, a ima ga puno u prvobitnim meteoritima koji nisu podvrgnuti promjenama. Analiza zrna silicijevog karbida pronađenih u ugljičnom kondritnom Murchisonskom meteoritu pokazao je anomaliju izotopnog suodnosa ugljika i silicija, što ukazuje na porijeklo ove tvari izvan granica Sunčevog sustava. Oko 99 % zrna SiC formiralo se oko zvijezda bogatih ugljikom koje pripadaju asimptotskoj grani divova. Silicijev karbid može se često pronaći oko takvih zvijezda po njihovim infracrvenim spektrima.[3]