Siguran spolni odnos
From Wikipedia, the free encyclopedia
Siguran spolni odnos je svaka spolna aktivnost pri kojoj se koriste metode i pomagala kojima se smanjuje rizik od prijenosa spolno prenosivih bolesti.[1][2] Ponekad se koriste i nazivi siguran seks ili zaštićen spolni odnos, ali i naziv sigurniji seks kojim se ukazuje na to da metode zaštite nikad u potpunosti ne uklanjaju rizike od infekcija. Nazivi se često koriste i za metode sprječavanja trudnoće koje mogu, ali ne moraju smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti.
Koncept sigurnog seksa pojavio se 1980-ih kao odgovor na globalnu epidemiju AIDS-a. Promicanje sigurnijeg seksa jedan je od glavnih ciljeva spolnog odgoja i prevencije spolno prenosivih bolesti, posebno smanjenja novih zaraza HIV-om. Sigurniji spolni odnos smatra se strategijom smanjenja rizika od dobivanja spolno prenosivih bolesti razbijanjem lanca prijenosa s jedne osobe na drugu.[3][4]
Više od trideset mikroorganizama prenosi se spolnim putem. Osam ih je povezano s pojavom spolno prenosivih bolesti, od kojih su samo četiri izlječive: sifilis, gonoreja, klamidija i trihomonijaza. Ostale četiri su neizlječive virusne infekcije na koje se tek u nekoj mjeri može utjecati liječenjem: hepatitis B (HBV), infekcija virusom herpesa (HSV), infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) i infekcija humanim papiloma virusom (HPV).[5]
Mnogi nacionalni zavodi za javno zdravstvo preporučuju ispravna postupanja u svrhu sigurnijeg seksa i smanjenja prijenosa spolno prenosivih infekcija te besplatno, a često i anonimno testiraju na spolno prenosive bolesti.[1][2] Dobre savjete može se naći i na internetskim portalima o zdravlju, gdje uvijek treba gledati da su od stručnog i vjerodostojnog autora.[6][7]