![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/18/Final_War_of_the_Spanish_Succession_Collage.jpg/640px-Final_War_of_the_Spanish_Succession_Collage.jpg&w=640&q=50)
Rat za španjolsku baštinu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rat za španjolsku baštinu ili Rat za španjolsko nasljeđe (1701. – 1714.) je bio sukob velikih razmjera koji je izbio u Europi nakon smrti posljednjeg španjolskog kralja iz dinastije Habsburg, Karla II. Karlo II. je za svog nasljednika odredio Filipa, vojvodu od Anjoua (unuka francuskog kralja Luja XIV.) koji je na kraju i postao Filip V. od Španjolske. Ratni sukob se sporo razvijao a glavni uzrok je bila želja Leopolda I Habsburškog zaštititi prava svoje dinastije na španjolsko prijestolje. Kako je Lujeva ekspanzionistička politika postajala sve agresivnija i druge europske države (prije svega Engleska i Ujedinjene provincije Nizozemske) stale su na austrijsku stranu da bi spriječile pretjerano jačanje Francuske.[1] Druge države priključivale su se koaliciji protiv Francuske i Španjolske da bi dobile nove teritorije ili zaštitile postojeće posjede. Tijekom ovog rata oko 400.000 ljudi je izgubilo život.[2] Rat nije vođen samo u Europi već i u Sjevernoj Americi gdje je bio poznat kao Rat kraljice Ane. U ratu su sudjelovali i španjolski gusari s obala oko Kariba (Florida, Meksiko, Centralna Amerika i sjeverna obala Južne Amerike).
Rat za španjolsku baštinu | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() | |||||||||
| |||||||||
Sukobljeni | |||||||||
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
![]() ![]() ![]() | ||||||||
Vojne snage | |||||||||
Ukupno: 389.090 vojnika![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
Ukupno: 345.000 – 490.000 vojnika![]() ![]() ![]() | ||||||||
Posljedice | |||||||||
Ukupno: 550.000 mrtvih i ranjenih![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
Ukupno: 500.000 – 600.000 mrtvih i ranjenih![]() ![]() ![]() |
Rat je trajao preko deset godina, i obilježile su ga vojskovođe poput vojvoda od Villarsa i vojvode od Berwicka na francuskoj strani, vojvoda od Marlborougha na engleskoj strani i princ Eugen Savojski na austrijskoj strani. Rat je završen sporazumima u Utrechtu (1713.) i Rastattu (1714.). Rezultat ovog rata je bio dolazak dinastije Bourbona na španjolsko prijestolje u liku Filipa V, koji se međutim, odrekao prava nasljedstva francuske krune kako bi se izbjegla mogućnost ujedinjenja Francuske i Španjolske. Austrija je dobila najveći dio španjolskih teritorija u Italiji i Nizozemskoj. Posljedica je bila kraj francuske hegemonije na europskom kopnu a ideja o ravnoteži sila je postala osnova međunarodnog poretka sporazumom u Utrechtu.[3]