RMS Titanic
From Wikipedia, the free encyclopedia
RMS Titanic, bio je britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom, za vrijeme svojega prvoga putovanja iz Southamptona u New York. Procjenjuje se da su u to vrijeme na brodu bila 2224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1 500 poginulo što čini jednu od najgorih putničkih pomorskih katastrofa u novjekovnoj povijesti. RMS Titanic bio je najveći brod u vrijeme svoga poniranja i drugi od triju brodova tzv. Olimpijske klase prekooceanskih brodova koje je naručila tvrtka White Star Line. 'RMS' u imenu stoji za 'Royal mail steamer' što je u to vrijeme bila oznaka za brodove ugovorene za prijevoz pošte. Na RMS Titanicu se zato nalazio poštanski ured te soba za razvrstavanje pošte u kojima je radilo pet poštanskih službenika (3 iz SAD-a i 2 Britanca).[1]
Titanic | |
---|---|
RMS Titanic isplovljava iz Southamptona 10. travnja 1912. | |
Državna pripadnost: Ujedinjeno Kraljevstvo |
|
Klasa i vrsta | prekooceanski putnički brod |
Naručitelj | White Star Line |
Brodogradilište | Harland and Wolff, Belfast, Sjeverna Irska |
Kobilica položena | 31. ožujka 1909. |
Porinuće | 31. svibnja 1911. |
Nabavljen | 2. travnja 1912. |
Stavljen u službu | 10. travnja 1912. |
Status | potonuo |
Matična luka | Liverpool, UK |
Glavne osobine | |
Istisnina | 52.310 tona |
Dužina | 269,1 m |
Širina | 28,2 m |
Visina | 53,3 m (od kobilice do vrha dimnjaka) |
Gaz | 10,5 m |
Pogon | 24 dvostrana i pet jednostranih kotlova koji pogone dva naizmjenična parna motora za bočne propelere i niskotlačnu turbinu za središnji propeler: 46.000 ks |
Brzina | uobičajena: 21 čv. (39 km/h) maksimalna: 24 čv. (44 km/h) |
Ukrcana plovila | 20 čamaca za spašavanje (dovoljno za 1.178 ljudi) |
Kapacitet | 2.435 putnika (3.327 s posadom) |
Posada | 892 člana |
RMS Titanic je bio izgrađen u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu. Thomas Andrews, glavni pomorski arhitekt brodogradilišta i dizajner Titanica, poginuo je u potonuću.
Titanicom je zapovijedao kapetan Edward Smith, koji je također poginuo. Brod je prevozio neke od najimućnijih ljudi svijeta, kao i stotine iseljenika iz Ujedinjenog Kraljevstva, Skandinavije i cijele Europe na putu za Sjedinjene Američke Države. Smještaj za putnike prvoga razreda bio je vrhunac udobnosti i raskoši, s teretanom, bazenom, knjižnicom, otmjenim restoranima i uređenim kabinama. Marconijeva bežična telegrafija visoke snage omogućavala je putnicima slanje brzojava i komunikaciju s drugim brodovima.[2] Premda je Titanic imao napredne sigurnosne značajke poput vodonepropusnih pregrada i daljinski zatvaranih vodonepropusnih vrata, zbog zastarjelih pomorskih sigurnosnih propisa imao je čamaca dovoljno za svega 1 178 ljudi, što je bila trećina njegova kapaciteta. Brod je imao 16 soha (malih dizalica) za čamce koji su mogli spustiti po tri čamca svaki, ukupno 48 čamaca. Međutim, Titanic je nosio samo 20 čamaca, četiri od kojih su bili pomoćni i za vrijeme nesreće izuzetno problematični za poniranje zbog njihove nepristupačnosti sohama.[3]
Nakon isplovljavanja iz Southamptona 10. travnja 1912., Titanic je pristao u Cherbourg u Francuskoj i Queenstown (danas Cobh) u Irskoj prije nego što se zaputio prema New Yorku.[4] 14. travnja, četvrtoga dana putovanja i otprilike 600 kilometara južno od Newfoundlanda, udario je ledenjak u 23:40 sati po brodskom vremenu. Sudar je prouzrokovao svijanje ploča trupa prema unutra duž prve polovice desne strane broda i prodor vode u pet od šesnaest vodonepropusnih odjeljaka, brod je mogao izdržati samo četiri poplavljena odjeljka. Uslijedilo je ukrcavanje putnika i nekih članova posade u čamce od kojih su mnogi spušteni djelomično popunjeni. Većina muškaraca ostala je na brodu zbog protokola „djeca i žene prvi” koji je uveden prije evakuacije. Iako je statistički gledano uistinu stradalo najviše muškaraca, na mogućnost ukrcavanja u pomoćne čamce znatno utjecao i položaj na brodu, fizički i društveni položaj, na kojem se netko u trenutku evaluacija nalazio, kao i razred u kojem je putovao. Najviše je preživjelih, žena, muškaraca i djece, bilo među putnicima 1. razreda, dok su putnici 3. razreda nastradali u najvećem postotku, a njih je na brodu bilo i najviše. [5] Isto tako, s obzirom na činjenicu da posada nije nikada uvježbavala rutinu evaluacije, vježba je bila zakazana za 14. travnja, ali ju je kapetan otkazao da bi ljudi mogli ručati, nastala je velika pomutnja prilikom ukrcavanja u pomoćne čamce. Mnogi nisu bili sigurni mogu li pomoćni čamci uistinu izdržati spuštanje u ocean, ako je na njih ukrcan predviđeni maksimum putnika, pa je većina pomoćnih čamaca spušteno iako nisu bili u potpunosti puni.[6]U 2:20 sati, brod se prepolovio između trećega i četvrtoga dimnjaka i potonuo s preko tisuću ljudi koji su još uvijek bili na njemu. Za samo manje od dva sata nakon što je Titanic potonuo, Cunardov brod RMS Carpathia, koji je plovio na liniji New York City-Rijeka, stigao je i iz vode izvukao 705 preživjelih.
Novost o katastrofi ostavila je cijeli svijet u šoku i bijesu zbog ogromnog gubitka života i regulatornih te operativnih grešaka koji su do njega doveli. Javne istrage u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Sjedinjenim Američkim Državama koje su uslijedile dovele su velikih poboljšanja u pomorskoj sigurnosti. Jedna od najvažnijih posljedica je utvrđivanje Međunarodnoga sporazuma za sigurnost života na moru (SOLAS-a) 1914. godine, kojim je propisano osiguravanje pomorske sigurnosti. Također, uvedeno je nekoliko novih telegrafskih propisa diljem svijeta radi izbjegavanja pogrešaka u komunikaciji u budućnosti, a bez kojih se moglo spasiti mnogo više putnika.[7]
Olupina Titanica otkrivena je 1985. godine (više od 70 godina nakon katastrofe) tijekom misije američke vojske.[8] Brod se prepolovio i tijekom potonuća raspao, prova i krma se nalaze na udaljenosti od 800 m,[9] na dubini od 3784 m. Provu i krmu okružuje i više hrpa krhotina. Od otkrića ostataka Titanica, s olupine i iz hrpa krhotina izvađene su tisuće artefakata i prikazuju se u muzejima diljem svijeta. Titanic je postao najpoznatiji brod u povijesti; sjećanje na njega čuvaju brojne knjige, pjesme, filmovi, izložbe i spomenici. Titanic je druga najveća olupina prekooceanskoga broda na morskome dnu. Prva je njegov srodni brod HMHS Britannic koji je korišten kao bolnički brod kada je potonuo. Posljednja živuća osoba koja je preživjela nesreću, Millvina Dean (tada stara dva mjeseca), umrla je 2009. godine, u dobi od 97 godina.