Prostitucija u starom Rimu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Prostitucija u starom Rimu je bila dopuštena i zakonita. U Starome Rimu čak su i ljudi iz najviših slojeva mogli slobodno uživati u uslugama prostitutki oba spola, bez straha od moralnog prijezira društva,[1] pod uvjetom da su iskazivali određeni stupanj nadzora nad samim sobom i umjerenosti u pogledu učestalosti uživanja u takvim seksualnim odnosima. Istodobno, na same prostitutke gledalo se s udjelom srama: većina njih bile su robinje ili oslobođenice, a ako su bile slobodne, bile su uvrštene među infames, tj. u klasu "sramotnih", koji se nalaze na samom dnu društvene ljestvice i koji ne uživaju većinu mehanizama pravne zaštite kakva je pripadala rimskim građanima, a u koje su spadali i glumci i gladijatori, od kojih su svi, s druge strane, uživali određenu seksualnu privlačnost.[2] Čini se da su u 4. stoljeću nove ere, kad se Rimsko Carstvo pokrstilo, neki bordeli predstavljali svojevrsne turističke znamenitosti i da su se nalazili u vlasništvu države.[3]
U rimskoj književnosti prostitutke se često spominju. Rimski povjesničari, kao što su Tit Livije i Tacit, spominju neke prostitutke koje su stekle ugled svojim domoljubnim, poštenim ili dobrotvornim postupcima. "Kolgerla" iz visokog društva ((lat. meretrix) jedan je od tipskih likova u Plautovim komedijama, koje se nalaze pod snažnim utjecajem grčke nove komedije. Izmišljeni i satirični pogled na prostitutke nalazimo u pjesmama Katula, Ovidija, Marcijala i Juvenala, kao i u Petronijevom Satirikonu. O stvarnom životu prostitutki saznaje se iz odredbi rimskog prava, koje reguliraju prostituciju, kao i iz natpisa, nadasve onih pronađenih u Pompejima. Erotska umjetnost u Pompejima i Herkulaneju, u kućama za koje se pretpostavlja kako su bile bordeli, također je doprinijela boljem poznavanju prostitucije u Starome Rimu.