![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Anglospeak_%2528subnational_version%2529.svg/langhr-640px-Anglospeak_%2528subnational_version%2529.svg.png&w=640&q=50)
Policentrični standardni jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Policentrični standardni jezik je jezik kojim govori više nacija tako da svaka nacija ima svoju standardnu nacionalnu varijanatu prepoznatljivu po nekim jezičnim razlikama. Te jezične razlike su uvrštene u kodificirajuće knjige dotične varijante (tj. u rječnik, gramatiku, pravopis) i svaka varijanta se nezavisno kodificira u skladu s jezičnom praksom njenih govornika. Policentrični jezik nije mješavina varijanata, nego ga govornici govore u obliku jedne od varijanata. Svaka varijanta je standardna, što znači da opslužuje sve sfere društvenog života (polifunkcionalna je i polivalentna).
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Anglospeak_%28subnational_version%29.svg/640px-Anglospeak_%28subnational_version%29.svg.png)
Jezici s više kodificirajućih centara su česta pojava, svi veći europski jezici i mnogi neeuropski su policentrični.[1] U najznačajnijoj monografiji o policentričnim jezicima koju su izradili najpoznatiji sociolingvisti iz čitavog svijeta opisuju se kao policentrični: engleski jezik, njemački, francuski, španjolski, portugalski, arapski, malajski, nizozemski, armenski itd.[2] Za razliku od policentričnih jezika, monocentrični jezici kakav je npr. japanski ili ruski nemaju nekoliko standardiziranih varijanata.[2]