Plutarh
From Wikipedia, the free encyclopedia
Plutarh (grčki: Πλούταρχος, Ploútarkhos, nakon što je postao rimski državljanin mijenja ime u Lucius Mestrius Plutarchus, Heroneja, oko 46. – Delfi, 127.) bio je starogrčki povjesničar, biograf i esejist.[1]
Plutarh | |
---|---|
Minijatura Plutarha iz Usporednih životopisa, izdanje iz 1565. | |
Puno ime | Plutarh (latinizirano: Lucius Mestrius Plutarchus |
Rođenje | oko 46. Heroneja, Grčka |
Smrt | 127. Delfi, Grčka |
Književne vrste | biografija, esej |
Književni period | helenističko razdoblje |
Supruga | Timoksena |
Djeca | Timoksena mlađa Autobul Plutarh II. |
Važnija djela
| |
Portal o životopisima |
Rođen je u gradiću Heroneji u grčkoj pokrajini Beotiji vjerojatno za vrijeme vladanja rimskog cara Klaudija. Plutarh je proputovao čitavo Sredozemlje uključujući i dva putovanja u Rim. Imao je velik broj utjecajnih rimskih prijatelja, a među njima i dvojicu važnih rimskih Senatora: Soscija Senecija i Fundana kojima je posvetio neka od kasnijih djela. Najveći dio života proveo je u Heroneji, bio je posvećen misterijama grčkoga boga Apolona. Njegove dužnosti starijeg od dvojice Apolonovih svećenika u proročištu u Delfima (gdje je bio odgovoran za interpretiranje Pitijinih proricanja) očigledno mu nisu oduzimale mnogo vremena, vodio je vrlo aktivan društveni i građanski život i napisao veliki broj spisa od kojih su mnogi sačuvani do danas.[2]
Za njega se veže poznata rečenica: Um nije posuda koju treba napuniti, nego vatra koju treba rasplamsati.