Pinus (bor) je rod sa 111 postojećih vrsta drveća i grmlja. Rod je trenutno podijeljen u dva podroda: podrod Pinus (tvrdi borovi) i podrod Strobus (meki borovi). Svaki od podrodova dalje je podijeljen u sekcije na temelju sekvenciranja kloroplastne DNA[1] i cijele plastidne genomske analize.[2] Starije klasifikacije podijeliti u tri podvrste rod – podrod Pinus, podrod strobus i podvrste Ducampopinus[3] – na temelju češera, sjemena i karakteristika listova. DNK filogenija pokazala je da su vrste ranije u podrodu Ducampopinus pripadnici podroda Strobus, pa se Ducampopinus više ne koristi.[1]
| Pinus |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vrste podroda Ducampopinus smatrane su posrednima između druga dva podgenera. U modernoj klasifikaciji svrstani su u podrod Strobus, no ni u jedan se nisu potpuno uklapali, pa su svrstani u treći podrod. 1888. kalifornijski botaničar John Gill Lemmon smjestio ih je u podrod Pinus. Općenito, ova je klasifikacija naglašavala morfologiju čunjeva, ljuskica češerića, sjemenki i lišća, omotača i omotača, a vrste u svakoj podsekciji obično su se prepoznavale po svom općem izgledu. Borovi s jednim fibrovaskularnim snopom po listu (nekadašnji podredovi Strobus i Ducampopinus ) bili su poznati kao haploksilonski borovi, dok su borovi s dva fibrovaskularna snopa po listu (podrod Pinus) nazvani diploksilonskim borovima. Diploksilonski borovi obično imaju tvrđu drvenu građu i veću količinu smole od haploksilonskih borova. Trenutna podjela na dva podroda (Pinus i Strobus) potkrijepljena je rigoroznim genetskim dokazima.
Nekoliko se značajki koristi za razlikovanje podrodova, sekcija i podsekcija borova: broj listova (iglica) po svežnju, jesu li ovojnice svežnja listopadne ili trajne, broj fibrovaskularnih snopova po iglici (2 u Pinusu ili 1 u Strobusu), položaj kanala smole u iglama (unutarnjim ili vanjskim), prisutnost ili oblik sjemenskih krila (odsutno, rudimentarno, zglobno i adnatno) i položaj umba (dorsalni ili terminalni) i prisutnost bodlja na ljuskama sjemenskih češera.[1]
Podrod Pinus
Podrod Pinus uključuje žute i tvrde borove. Borovi u ovom podvrsti imaju jednu do pet iglica po svežnju i dva fibrovaskularna snopa po iglici, a ovojnice svežnja su postojane, osim kod P. leiophylla i P. lumholtzii. Ljuske stožca deblje su i krutije od podvrsta Strobus, a češeri se otvaraju ubrzo nakon sazrijevanja ili su serotični.[1]
Sekcija Pinus
Sekcija Pinus ima dvije ili tri iglice po svežnju. Češeri svih vrsta imaju guste ljuske, a svi, osim onih P. pinea, otvaraju se u zrelosti. Vrste u ovom sekciji porijeklom su iz Europe, Azije i Sredozemlja, osim P. resinosa na sjeveroistoku Sjeverne Amerike i P. tropicalis na zapadu Kube.[1]
Podsekcija Incertae sedis
- † P. driftwoodensis - rani eocen, Britanska Kolumbija, Kanada[4]
Podsekcija Pinus
Sve osim dvije vrste u podsekciji Pinus porijeklom su iz Euroazije.[1]
Podsekcija Pinaster
Podsekcija Pinaster sadrži vrste porijeklom iz Sredozemlja, kao i P. roxburghii s Himalaje. Ljuskama njegovih čunjeva nedostaju bodlje.[1] Ime je dobio po P. pinasteru.
Sekcija Trifoliae
Sekcija Trifoliae (američki tvrdi borovi), unatoč imenu (što znači "trolista"), ima dvije do pet iglica po svežnju, ili rijetko osam. Češeri većine vrsta otvaraju se u zrelosti, ali nekoliko je serotinskih. Svi osim dva američka tvrda bora pripadaju ovoj sekciji.[1]
Podsekcija Australes
Podsekcija Australes porijeklom je iz Sjeverne i Srednje Amerike i otoka na Karibima.[1]
Zatvorene (serotinske) vrste Kalifornije i Donje Kalifornije, P. attenuata, P. muricata i P. radiata, ponekad su smještene u zasebnu podsekciju, Attenuatae.
- P. attenuata
- P. caribaea
- P. cubensis
- P. echinata
- P. elliottii
- † P. foisyi
- P. glabra
- P. greggii
- P. herrerae
- P. jaliscana
- P. lawonii
- P. leiophylla
- P. lumholtzii
- † P. matthewsii - pliocen, teritorij Yukon, Kanada [5]
- P. muricata
- P. occidentalis
- P. oocarpa
- P. palustris
- P. patula
- P. praetermissa
- P. pringlei
- P. pungens
- P. radiata
- P. rigida
- P. serotina
- P. taeda
- P. tecunumanii
- P. teocote
Podsekcija Contortae
PodsekcijaContortae porijeklom je iz Sjeverne Amerike i Meksika.[1]
- P.bankiana
- P. clausa
- P. contorta
- P. virginiana
Podsekcija Ponderosae
Podsekcija Ponderosae porijeklom je iz Srednje Amerike, Meksika, zapadne Sjedinjenih Država i jugozapadne Kanade.[1]
- P. arizonica ?
- P. Cooperi
- P. coulteri
- P. devoniana
- P. douglasiana
- P. durangensis
- P. engelmannii
- P. hartwegii
- P. jeffreyi
- † P. johndayensis - oligocen
- P. maximinoi
- P. montezumae
- P. ponderosa
- P. pseudostrobus
- P. sabiniana
- P. torreyana
- P. washoensis
Podrod Strobus
Podrod Strobus uključuje bijele i mekane borove. Borovi u ovom podvrsti imaju jednu do pet iglica po svežnju i jedan fibrovaskularni snop po iglici, a ovojnice svežnja su listopadne, osim kod P. nelsonii, gdje su postojane. Ljuske češera su tanje i fleksibilnije od podvrsta podvrsta Pinus, osim kod nekih vrsta poput P. maximartinezii, a češeri se obično otvaraju ubrzo nakon što sazriju.[1]
Sekcija Parrya
Sekcija Parrya ima jednu do pet iglica po fasciklu. Sjeme ili ima zglobna (spojena) krila ili ih uopće nema. U svih se vrsta, osim kod P. nelsonii, ovojnice fascikula previjaju natrag i tvore rozetu prije nego što otpadnu. Češeri imaju guste ljuske i puštaju sjeme u zrelosti. Ova je sekcija porijeklom iz jugozapada Sjedinjenih Država i Meksika.[1]
Podsekcija Balfourianae
Podsekcija Balfourianae porijeklom je iz jugozapada Sjedinjenih Američkih Država.
- P. aristata
- P. balfouriana
- P. longaeva
Podsekcija Cembroides
Podsekcija Cembroides (pinjoni ili piñoni) porijeklom je iz Meksika i jugozapada SAD-a.
- P. cembroides
- P. culminicola
- P. discolor
- P. edulis
- P. johannis
- P. maximartinezii
- P. monophylla
- P. orizabensis
- P. pinceana
- P. quadrifolia
- P. remota
- P. rzedowskii
Podsekcija Nelsonianae
Podsekcija Nelsonianae porijeklom je iz sjeveroistočnog Meksika. Sastoji se od jedne vrste s postojanim ovojnicama svežnja.
- P. nelsonii
Sekcija Quinquefoliae
Sekcija Quinquefoliae (bijeli borovi), kao što mu i samo ime govori (što znači "peterolist"), ima pet iglica po svežnju, osim P. krempfii, koji ima dvije, i P. gerardiana i P. bungeana, koje imaju tri. Sve vrste imaju čunjeve s tankim ili debelim ljuskama koje se otvaraju u zrelosti ili se uopće ne otvaraju; nijedan nije serotinski. Vrste u ovom dijelu nalaze se u Euroaziji i Sjevernoj Americi, a jedna vrsta, P. chiapensis, doseže Gvatemalu.[1]
Podsekcija Gerardianae
Podsekcija Gerardianae porijeklom je iz istočne Azije. Ima tri ili pet iglica po svežnju.
- P. bungeana
- P. gerardiana
- P. squamata
Podsekcija Krempfianae
Podsekcija Krempfianae porijeklom je iz Vijetnama. Ima dvije igle po svežnja, a netipično su spljoštene. Ljuske čunja su guste i nemaju bodlje.
- P. krempfii
Podsekcija Strobus
Podsekcija Strobus ima pet iglica po svežnju i tanke ljuske konusa bez bodlji. Iglice su često fleksibilne i mekane s nešto svjetlijom donjom stranom.[6] Porijeklom je iz Sjeverne i Srednje Amerike, Europe i Azije.[1]
- P. albicaulis
- P. amamiana
- P. armandii
- P. ayacahuite
- P. bhutanica
- P. cembra
- P. chiapensis
- P. dabeshanensis
- P. dalatensis
- P. fenzeliana
- P. flexilis
- P. koraiensis
- P. lambertiana
- P. monticola
- P. morrisonicola
- P. parviflora
- P. hakkodensis
- P. peuce
- P. pumila
- P. sibirica
- P. strobus
- P. strobiformis
- P. wallichiana
- P. wangii
Incertae sedis
Vrste koje trenutno nisu smještene u podrod.
- † P. peregrinus - Pinus peregrinus - srednji eocen, formacija u Zlatnoj dolini, Sjeverna Dakota, SAD
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
