bosanskohercegovačke novine From Wikipedia, the free encyclopedia
Oslobođenje, najstarije su bosanskohercegovačke dnevne novine. List je pokrenuo Rodoljub Čolaković 1943. godine u Donjoj Trnovi pokraj Ugljevika.
Oslobođenje | |
---|---|
Naslovnica Oslobođenja za 25. srpanj 2017. | |
Tip | dnevne novine |
Format | berliner |
Vlasnik | Sarajevska pivara |
Izdavač | Oslobođenje d.o.o. Sarajevo |
Glavni urednik | Vildana Selimbegović |
Utemeljen | 30. kolovoza 1943. |
Političko usmjerenje | građanska opcija |
Jezik | bošnjački, hrvatski, srpski |
Sjedište | Bistrik 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
Službene internetske stranice |
Oslobođenje je osnovao Rodoljub Čolaković. Prvi broj je tiskan 30. kolovoza 1943. godine u mjestu Donja Trnova pokraj Ugljevika kao glasilo Narodnooslobodilačkog fronta za Bosnu i Hercegovinu. Drugi (rujanski) broj, tiskan je također u Donjoj Trnovi, bez oznake mjesta izdavanja i tiskanja zbog opasnosti od neprijateljskog napada. List je u toku NOB-a tiskan još u Tuzli (treći, listopadski broj), selu Busije kod Ribnika (četvrti, peti, šesti i sedmi broj), u Međeđem Brdu kod Sanice (od osmog do 12. broja) i u Jajcu (od 13. do 29. broja). Dana 12. travnja 1945. izlazi 30. broj Oslobođenja, posljednji u Drugom svjetskom ratu, koji je tiskan u Sarajevu, koje je od tada sjedište ove novine.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, novine su izlazile dva puta mjesečno, a od 7. listopada do 9. travnja 1945. godine izdavale su se u Jajcu. Godine 1945., 12. travnja počinju izlaziti u Sarajevu, kao tjednik, a od 1. siječnja 1947. godine kao dnevni list.
Josip Broz Tito je 30. kolovoza 1973. godine uputio čestitke Listu povodom 30-godišnjice izlaženja. Tada je ustanovljen Dan Oslobođenja – 30. kolovoz.[1]
Zlatno vrijeme Oslobođenja nastupilo je u veljači 1984. Oslobođenje je bilo uključeno u samu kandidaturu za Olimpijadu, njene pripreme i realizaciju. Svi kapaciteti kuće, koja je 1984. imala oko 2.500 uposlenih, stavljeni su u funkciju ovog povijesnog ne samo športskog događaja. U dane XIV. zimskih olimpijskih igara Oslobođenje je dostiglo najveće tiraže, a cijeli sustav veliki poslovni uspjeh. Godine 1984. Oslobođenje s 21 izdanjem ostvarila je 126 milijuna tiskanih primjeraka novina, revija, publikacija i knjiga. Bila je to godina najveće proizvodnje za tiskarnicu Oslobođenja od instaliranja nove rotacije 1980. u Nedžarićima.[1]
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, novine su povremeno tiskane, a uposlenici Oslobođenja su svoje poslove obavljali u improvizovanom studiju u skloništu nakon što je njihova poslovna zgrada uništena. Pet radnika Oslobođenja je poginulo u ratu, a njih 25 je ranjeno.[2][3][4] Ubijeni su, između ostalih, dopisnik iz Zvornika Kjašif Smajlović, koji je bio prva novinarska žrtva tijekom rata, fotoreporter Salko Honda, koji je ubijen dok je fotografirao Sarajlije u redu za vodu, te službenica Zuhra Bešić, koja je ubijena na povratku s posla kući. Više od 20 novinara i radnika Oslobođenja je teže i lakše ranjeno, neki od njih od snajperskih hitaca u samoj zgradi Oslobođenja, koja je zapaljena i srušena.[1]
Dana 29. svibnja 1992. godine, zapaljena je zgrada Oslobođenja, prvi, ali ne i posljednji put. Agresor mjesecima nije odustajao od cilja da onemogući i opstruira rad ovih novina. Zgrada Oslobođenj s dimom i prašinom otišla je u beskraj. Ipak, ostali su ljudi. Niko nije očekivao sljedećeg jutra izlazak novog broja. Međutim, u 6 sati ujutro na prvoj stranici objavljena je vijest s fotografijom o požaru i porukom: Oslobođenje ide dalje.
Tri mjeseca kasnije zgrada Oslobođenja zapaljena je drugi put. Nakon ovog napada dva nebodera ovog zdanja konačno su, i zauvijek, srušena.[5]
U povijesti novinarstva nikada se prije nije desilo da jedan list, kao što je to bio slučaj s Oslobođenjem, tako dugo stvara i tiska na samoj prvoj liniji i u opkoljenom Sarajevu od travnja 1992. do studenog 1995. Hrabrost ljudi koji su stvarali Oslobođenje u tim godinama i zajednički rad redakcije u multietničkom sastavu ulijevali su nadu građanima Bosne i Hercegovine da će sloboda uskoro svanuti, a u svijetu izazivali divljenje i solidarnost. 21.800.000 primjeraka bio je tiraž Oslobođenja 16. rujna 1993. godine, kada je ovaj list kao prilog tiskan na 40 jezika u najuglednijim listovima planete.[6]
Dana 9. travnja 1993. među mnogima iz svijeta, Oslobođenje je posjetio tadašnji američki senator Joe Biden. Domaćin mu je bio u to vrijeme glavni i odgovorni urednik Oslobođenja Kemal Kurspahić.
Oslobođenje je 2006. putem Sarajevske burse kupila Sarajevska pivara. Uz dnevni list Oslobođenje, ova medijska kuća danas izdaje i mjesečnik Dani, te digitalne platforme - portal Oslobođenja i Sport1. U sklopu ove korporacije nalazi se i Dječja štampa (Male novine, Vesela sveska, Vesela sveska sveznalica),[7], ali i televizije O kanal, O kanal Plus i O kanal Music.[8] Na 79. godišnjicu Oslobođenja, 2022. godine list je pokrenuo dvije novinarske nagrade. Nagrada Kemal Kurspahić je međunarodnog karaktera i za nju mogu konkurirati novinari čiji su radovi objavljeni u medijima na bošnjačkom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Koji su svojim novinarskim angažmanom doprinijeli borbi za istinu, demokraciju i ljudska prava. Žiri odlučuje o tri najbolja prijavljena rada koji će, shodno rangiranju, biti nagrađeni sa 7000 KM, odnosno 5000 i 3000 KM. Nagrada Hamza Bakšić je samo jedna i uvjet za konkurs je rad u korporaciji Oslobođenje. Obje će nagrade biti prvi put dodijeljene na 80. godišnjicu Oslobođenja.[9]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.