Opozicija (astronomija)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Opozicija (lat. oppositio: suprotstavljenost), u astronomiji, je položaj nebeskog tijela u Sunčevu sustavu, kada se ono, promatrano sa Zemlje, na nebeskoj sferi nalazi na strani suprotnoj od Sunca. Tada se u ekliptičkom koordinatnom sustavu ekliptičke longitude Sunca i tijela razlikuju za 180°. U opoziciji mogu biti samo ona nebeska tijela koja se nalaze dalje od Sunca nego što je Zemlja (na primjer Merkur i Venera ne mogu biti u opoziciji), a ona nebeska tijela koja su blizu Zemlji (na primjer Mars) mogu se promatrati cijelu noć. Velika opozicija ona je u kojoj su planet i Zemlja, s obzirom na svoje izdužene staze, najbliži: Zemlja u području afela, planet u području perihela. Mjesec je u opoziciji za uštapa.[1]
U astrologiji, opozicija je aspekt s kutom od 180° i smatra se nepovoljnim aspektom.