Objasnidbeni rječnik živog velikoruskog jezika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Objasnidbeni rječnik živog velikoruskog jezika, rus. Толко́вый слова́рь живо́го великору́сского языка́ (Tolkovyj slovar' živogo velikorusskogo jazyka), (originalni naziv: Толковый словарь живаго Великорускаго языка)[1] - rječnik koji je sastavio ruski leksikograf Vladimir Dalj sredinom 19. stoljeća. Jedan od najvećih rječnika ruskog jezika. Sadrži oko 200.000 tisuća riječi i 30.000 tisuća poslovica, uzrečica, zagonetaka i dosjetaka koje služe za pojašnjenje smisla navedenih riječi.
U osnovi rječnika leži živi narodni jezik sa svojim provincijalnim modifikacijama. Rječnik uključuje leksiku pisanog i govornog jezika 19. stoljeća, terminologiju i frazeologiju različitih profesija i zanata.
Rječnik ne daje samo informaciju o jeziku, nego i o narodnom načinu života, praznovjerju, znamenju, druge etnografske podatke. Npr., u članku o riječi "лапоть" (opanak) nisu samo određeni svi tipični oblici te riječi, nego je naveden i način izrade; kod riječi "мачта" (jarbol) i "парус" (jedro) daju se ne samo nazivi različitih oblika jarbola i jedra, nego se objašnjava i njihova namjena; zajedno s mornaričkim nazivima, posuđenima iz nizozemskog i engleskog jezika, daju se i nazivi koji su nastali, te koji su se rabili na Kaspijskom jezeru i Bijelom moru. U članku o riječi "рукобитье" (udaranje rukom o ruku, npr. kod sklapanja poslova) objašnjava se složeni svadbeni obred i cijeli niz običaja povezanih s njim, karakterističnih za svadbu u starom seljačkom načinu života.
Za prva je izdanja rječnika Dalj 1861.g. dobio Konstantinovsku medalju (najviša nagrada Ruskog geografskog društva), a 1868.g. bio je izabran za počasnog člana Akademije znanosti i nagrađen Lomonosovskom nagradom.