From Wikipedia, the free encyclopedia
Niže crkvene službe su službe u kršćanskim Crkvama uveden radi ispomoći Crkvi i višim službama.
Uveo ih je papa Higin radi ispomoći Crkvi i "većim" službama. U te službe ostijarij, lektor, egzorcist, akolit i subđakon.[1][2]
U ranom kršćanstvu su se niže službe nazivale i nižim redovima. Dio je do kraja ostao samostalna služba, dok je dio ostao kao "stuba" prema svećeništvu. Svim su se kandidatima za svećeništvo dijelile posebnim obredom, koji je po sebi već prestao biti znakom. Stoga ga je Drugi vatikanski sabor i dokinuo. Premda je dio služba ostao, gubitak je što se često pri podjeljivanju tih služba izostavlja i liturgijski obred. Kod lektora je obred i služba opstala.[3]
Motuproprijem Ministeria quaedam (MQ ) "O nižim službama" pape Pavla VI. od 15. kolovoza 1972. godine reformirane su niže službe.[4] Ovdje je Pavao VI. donio nove odredbe, kojima je preuredio disciplinu u latinskoj Crkvi glede prve tonzure, niže redove i subđakonat, reforma u disciplinu i naučavanje. Niži crkveni redovi od tada se zovu službama (ministeria). Službenici ma nižih služba dodijeljene su neke nove mogućnosti, uloge i prava. Glede današnjih prilagođenih potreba, u čitavoj latinskoj Crkvi zadržane su samo službe lektora i akolita koje prema tradiciji Crkve ostaje samo za muškarce i ostaju kao uvjet za đakonat i svećenstvo.[5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.