![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f2/Nikolaus_Kopernikus.jpg/640px-Nikolaus_Kopernikus.jpg&w=640&q=50)
Nikola Kopernik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nikola Kopernik (lat. Nicolaus Copernicus, njem. Nikolaus Kopernikus, polj. Mikołaj Kopernik; Thorn (Toruń), 19. veljače 1473. – Frauenburg (Frombork), 24. svibnja 1543.), pruski[1][2][3] astronom iz Kraljevske Pruske koja je od 1466. pripadala Poljskom Kraljevstvu. Iz redova je isusovaca.[5][potreban bolji izvor] Studirao je na Sveučilištu u Krakovu. Od 1496. do 1500. u Bologni je studirao kanonsko pravo, ali se najviše posvetio studiju astronomije. Postavši kanonikom katedrale u Fromborku, napustio je Italiju, ali se 1501. vratio i u Padovi studirao medicinu, a u Ferrari postao doktor kanonskoga prava. Od 1505. do smrti živio je u Poljskoj. Nastanio se u Fromborku, gdje je u jednoj kuli organizirao svoj opservatorij. Nije se odazvao ni pozivu da na Lateranskome koncilu (1512. – 1517.) izloži svoje mišljenje o reformi kalendara.
Nikola Kopernik | |
![]() | |
Rođenje | 19. veljače 1473. Thorn (Toruń), Kraljevska Pruska |
---|---|
Smrt | 24. svibnja 1543. Frauenburg (Frombork), Kraljevska Pruska |
Narodnost | Pruski[1][2][3] |
Etnicitet | Njemački[4] |
Polje | Astronomija • Kanonsko pravo • Gospodarstvo • Matematika • Medicina • Politika |
Alma mater | Jagielonsko sveučilište Sveučilište u Bologni Sveučilište u Padovi Sveučilište u Ferrari |
Poznat po | Heliocentrični sustav Određivanje srednjih udaljenosti planeta Zvjezdana godina |
Portal o životopisima |
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ea/Apparent_retrograde_motion.gif/320px-Apparent_retrograde_motion.gif)
Napomena: putanje planeta su kružnice prema Kopernikovom sustavu i putanja Marsa je 2 godine (umjesto stvarnih 1,88 godina) zbog jednostavnosti.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e9/De_revolutionibus_orbium_coelestium.jpg/320px-De_revolutionibus_orbium_coelestium.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/95/Copernican_heliocentrism_theory_diagram.svg/320px-Copernican_heliocentrism_theory_diagram.svg.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/0/0c/Elongacija.png/320px-Elongacija.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/e/e1/Sidericki_dan.png/320px-Sidericki_dan.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/5/50/Sidericka_godina.pdf/page1-640px-Sidericka_godina.pdf.jpg)
Kopernik je u Raspravici (lat. Commentariolus, između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja je protuslovila vladajućemu, Ptolomejevu geocentričnomu sustavu svijeta sa Zemljom u središtu. Nastavio je raditi na svojem sustavu do pojedinosti, pa je, prosuđujući na osnovi principa relativnosti gibanja, dao jednostavan sustav: Zemlja i planeti jednoliko se gibaju po kružnicama, u središtu kojih je Sunce. Unutar nebeske sfere zvijezda stajaćica nižu se putanje planeta, a u središtu cijeloga svijeta nalazi se Sunce. Dnevnu vrtnju nebeskoga svoda objasnio je dnevnom vrtnjom ili rotacijom Zemlje, a smjene godišnjih doba obilaženjem Zemlje oko Sunca. Petlje u putanjama planeta objasnio je kao pojavu koja nastaje zbog gibanja Zemlje i planeta oko Sunca. Iz veličine petlja, koja je to manja što je planet udaljeniji od Sunca, odredio je Kopernik njihovu udaljenost od Sunca. Ispravno je protumačio i nepokretnost zvijezda, i nepostojanje paralakse kao posljedicu njihove goleme udaljenosti od Zemlje.
Kopernik je dugo razmišljao o tome bi li svoju teoriju pismeno objavio ili ju po uzoru na pitagorovce usmeno poučavao. Ipak je prvo napisao sažetak, koji je kolao kao kopija (pronađena u Beču 1873. i u Stockholmu 1878.), u kojem je novu teoriju iznio u obliku sedam aksioma. Glavno djelo O gibanjima nebeskih tijela (lat. De revolutionibus orbium coelestium) izdano je u Nürnbergu tek 1543.
Izgradnja heliocentričnoga sustava bio je revolucionaran i dalekosežan prekid sa starim shvaćanjima. Nasuprot dotadašnjemu shvaćanju da je Zemlja središte svemira, ističe se da je Zemlja samo jedan od planeta koji kruže oko Sunca. Kopernik se ipak nije mogao potpuno osloboditi ukorijenjenih nazora pa je vjerovao da se nebeska tijela moraju jednoliko gibati po kružnicama. Taj je problem poslije riješio Johannes Kepler, koji je otkrio nejednoliko gibanje planeta po elipsama, kojima se u jednom žarištu nalazi Sunce. Svojim djelom Kopernik je utemeljio modernu astronomiju i stvorio preduvjete za Keplerova otkrića (Keplerovi zakoni) i Newtonovo određivanje zakonitosti koja upravlja gibanjima nebeskih tijela (Newtonov zakon gravitacije). Njegovo je naučavanje imalo sljedbenike i nastavljače, ali i protivnike. Crkva je 1616. zabranila sva djela koja su za osnovu imala Kopernikovo naučavanje. Zabrana je 1757. skinuta s Kopernikovih, a 1835. s ostalih djela.[6]