Nacionalni park Glacier Bay

Nacionalni park Glacier Bay jedan je od 58 nacionalnih parkova Sjedinjenih Američkih Država, smješten na jugu savezne države Aljaske. On svojom istočnom stranom graniči s pokrajinskim parkom Tatshenshini-Alsek u Britanskoj Kolumbiji (Kanada) s kojim je, zajedno i s drugim zaštićenim područjima, zajedno upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi još 1979. godine jer se „u ovom području nalazi najveća ledenjačka kapa izvan polarnih krugova, te spektakularni vrhovi i ledenjaci koji su dom mnogim sivim medvjedima, sobovima i aljaskim ovcama (Ovis dalli)”.^[1]

Veliki ledenjak Lamplugh u zaljevu Glacier

Nacionalni park Glacier Bay Glacier Bay National Park and Preserve
Ledenjaci Morse Muir u NP Glacier Bay
Koordinate: 58°30′0″N 137°0′0″W
Lokacija	Savezna država Aljaska
Država	Sjedinjene Američke Države
Površina	13.287 km2
Najbliži grad	Juneau
Utemeljen	2. prosinca 1980.
Broj posjetitelja	413.382 (2006.)
Službena stranica	Glacier Bay National Park (engl.)

Odlike

Karta NP Glacier Bay

Internacionalni sustav parkova Kluane/Wrangell-St. Elias/Glacier Bay/Tatshenshini-Alsek
Svjetska baština – UNESCO
Država	SAD Kanada
Godina uvrštenja	1979. (11. zasjedanje)
Vrsta	Prirodno dobro
Mjerilo	vii, viii, ix, x
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:72
Koordinate	58°42′N 137°00′W (WD)
Nacionalni park Glacier Bay Lokacija NP Glacier Bay u južnoj Aljaski

Glacier Bay (en. za „Zaljev ledenjaka”) se nalazi na jugoistoku savezne države Aljaska, zapadno od grada Juneau. Obuhvaća prostor od 13.287 km², a većinu parka čini divljina koja pokriva 10.784 km² ukupnog prostora ovog nacionalnog parka, dok je ostatak od 2428,1 km² predstavlja zaštićeni pomorski ekosustav. Od toga su najznamenitiji 9 ledenjaka od kojih se njih 4 još uvijek s vrhova obližnjih planina spušta u zaljev stvarajući veličanstvene planine od leda.

Unutar parka se nalaze dvije indijanske zajednice plemena Tlingit koje su od davnina ribarile rijekom Alsek koja se ulijeva u zaljev. U parku nema putova i najdostupniji je zrakoplovima, ali usprkos tomu park svake godine posjeti preko 400.000 posjetitelja, uglavnom turističkim brodicama. Broj turističkih brodica koje dnevno smiju posjetiti park je ograničen, a tijekom ljetnih mjeseci maleni trajekti plove do naselja Gustavus ili izravno u marinu zaljeva Bartlett.

Ledenjaci

Ledenjaci pod velikom težinom snijega i leda putuju prema zaljevu stvarajući spektakularne ledene formacije. Najpoznatiji od njih u prošlom stoljeću bio je ledenjak Muir duljine od oko 3200 m i visine oko 80 m koji se u posljednje vrijeme povukao dalje od obale mora. Godine 1893. ovaj je ledenjak pokrivao cijeli istočni rukavac zaljeva.^[2] Današnji posjetitelji još uvijek mogu uživati u ljepotama ledenjaka Margerie i Lamplugh. Ne tako davno, 1726. godine, cijeli je zaljev ledenjaka bio okružen ledenjacima.

• 
  Glacier Bay iz svemira
• 
  Ledenjak Margerie ispred planine Mount Fairweather
• 
  Tjesnac i ledenjak Johns Hopkins
• 
  Ledenjak Lamplugh
• 
  Ledenjak McBride

Povijest

Ledenjak Muir 1879. god.

Kapetan britanskog broda HMS Discovery, Joseph Whidbey, je tijekom ekspedicije Georgea Vancouvera (1791. – 95.) pronašao „ledeni tjesnac” na jugu Glacier Baya 1794. god. U to vrijeme je gotovo cijeli zaljev bio prekriven jednim velikim ledenjakom.^[3][4]

God. 1879., prirodoslovac John Muir je otkrio kako se ledenjak povukao do polovice zaljeva, u duljinu od oko 77 km^[5] Do 1916. godine ledenjak se povukao od mora u zaljev gotovo 105 km, što ovo povlačenje čini najbržim dokumentiranim povlačenjem ledenjaka. Danas se ne povlače svi ledenjaci u parku i znanstvenici se trude shvatiti ledenjačke aktivnosti, osobito u odnosu na klimatske promjene.

Područje oko zaljeva ledenjaka na jugoistočnoj Aljaski prvotno je 25. veljače 1925. godine proglašeno američkim nacionalnim spomenikom prirode,^[6] koji je značajno proširen i proglašen nacionalnim parkom 2. prosinca 1980. godine.^[7] Istovremeno je na sjeverozapadu parka 230,7 km² javnog prostora proglašeno za rezervat divljine radi zaštite donjeg dijela rijeke Alsek i njezinih životinjskih stanovnika. God. 1986., NP Glacier Bay je proglašen i za rezervat biosfere, a od 1994. godine njegovo upravljanje je preuzeo autohtoni narod Tlingit iz naselja Hoonah, nešto južnije od parka.^[8]

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nacionalni park Glacier Bay

1. Kluane / Wrangell-St. Elias / Glacier Bay / Tatshenshini-Alsek na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 17. rujna 2012.
2. nps- history and culture (engl.)
3. Vancouver, George. 1801. A Voyage of Discovery to the North Pacific Ocean: And Round the World (engleski). J. Stockdale. London.
4. Buchanan, Noel, ur. 2004. Sva čuda svijeta. Prijevod: Tamara Levak Potrebica, Tamara Levak Potrebica. Mozaik knjiga. Zagreb. str. 280. ISBN 9531962782. Kad je britanski pomorac kapetan George Vancouver s brodom Discovery 1794. godine posjetio Ledeni tjesnac, Zaljev ledenjaka još nije postojao.
5. John Muir, Travels in Alaska  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. rujna 2012. (Wayback Machine), Sierra Club (engl.) Preuzeto 18. rujna 2012.
6. Park, Mailing Address: Glacier Bay National; Gustavus, Preserve PO Box 140; Us, AK 99826 Phone: [phone] Contact. History & Culture - Glacier Bay National Park & Preserve (U.S. National Park Service). www.nps.gov (engleski). Pristupljeno 13. listopada 2023.. It paid off in 1925 when Glacier Bay became a national monument.
7. Park, Mailing Address: Glacier Bay National; Gustavus, Preserve PO Box 140; Us, AK 99826 Phone: [phone] Contact. Timeline of Historic Events - Glacier Bay National Park & Preserve (U.S. National Park Service). www.nps.gov (engleski). Pristupljeno 13. listopada 2023.
8. Glacier Bay National Park and Preserve Foundation Statement (PDF). Pristupljeno 13. listopada 2023.

Vanjske poveznice

• https://www.nps.gov/glba/index.htm
• Glacier Bay National Park gallery (engl.)