Mohenjo Daro
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mohenjo Daro[1] povijesni je grad na donjem toku Inda u današnjem Pakistanu, koji je u razdoblju od 2600. pr. Kr. do 1800. pr. Kr. bio dio indske kulture. Kasnije je pao u zaborav da bi ga tek 1922. (neki izvori navode 1924.) ponovo otkrili britansko-indijski arheolozi. Mohenjo Daro je bolje očuvan od par godina ranije otkrivenog grada Harappa po kojem se Indska kultura naziva i Harappska kultura.
Arheološke ruševine Mohenjo Daro | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Pakistan |
Godina uvrštenja | 1980. (4. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iii |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:138 |
Koordinate | 27°19′45″N 68°08′20″E |
Pretpostavlja se, da je Mohenjo Daru bio središte Harappske ili Indske kulture, jedne od tri rane visoko razvijene kulture čovječanstva u 3. tisućljeću pr. Kr. Ime na suvremenom Sindhi jeziku znači "Brežuljak mrtvih". Danas je Mohenjo Daro, kao najveći očuvani grad iz brončanog doba uvršten na UNESCO-ov Popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.
Brežuljak se u ravnici vidi već izdaleka. Najviša je utvrda zapadno od donjeg grada, uzdiže se i do 15 metara. Prizor je prije 4500 godina morao biti još puno upečatljiviji, jer je Ind svojim nanosima u tom vremenu podigao razinu ravnice za 7 metara.