![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4f/Michael_VII_Doukas_on_the_Holy_Crown.jpg/640px-Michael_VII_Doukas_on_the_Holy_Crown.jpg&w=640&q=50)
Mihael VII. Duka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mihael VII. Duka, (grč. Μιχαήλ Ζ΄ Δούκας), s nadimkom Parapinaces (u značenju "manje od četvrtine", odnosilo se na pad vrijednosti novca za njegove vladavine) (Carigrad, oko 1050. - ?, 1090.) bizantski car svega jednu godinu od 1056. do 1071. do 1078. godine. U vrijeme njegove vladavine Bizantsko Carstvo doživjelo je teritorijalno osipanje i gospodarsko slabljenje, pad vrijednosti novca, porast cijena i vojne pobune.[1]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4f/Michael_VII_Doukas_on_the_Holy_Crown.jpg/640px-Michael_VII_Doukas_on_the_Holy_Crown.jpg)
Bio je najstariji sin bizantskog cara Konstantina X. Duke (1059. – 1067.) te njegov suvladar od 1059. godine. Poslije očeve smrti vladao je isprva s poočimom Romanom IV. Diogenom, a samostalno je zavladao tek kada je Roman IV. svrgnut s prijestolja, nakon poraza u bitki kod Manzikerta 1071. godine, iako je i kao samostalan vladar i dalje bio pod utjecajem drugih, osobito Mihaela Psela i strica Ivana Duke. Pokazao se neodlučnim u rješavanju goručih problema zbog čega se pod pritiskom vojskovođe Nikefora Brijenija i stratega anatolijske teme Nikefora III. Botanijata odrekao carske vlasti 1078. godine i povukao u samostan. Netom prije smrti postao je biskupom Efeza.[1]