Meningitis
upala moždanih ovojnica / From Wikipedia, the free encyclopedia
Meningitis je upala zaštitnih ovojnica koje obavijaju mozak i leđnu moždinu, a koje poznajemo i kao moždane ovojnice.[1] Upalu mogu prouzročiti infekcije virusima, bakterijama ili drugim mikroorganizmima, rjeđe i lijekovima.[2] Meningitis je bolest koja može ugroziti život, jer je upala u blizini mozga i leđne moždine pa se stoga to stanje smatra hitnim slučajem.[1][3]
Najčešći simptomi meningitisa su glavobolja i ukočenost vrata koji su povezani s groznicom, smetenošću ili promijenjenim stanjem svijesti, povraćanjem te preosjetljivosti na svjetlost (fotofobija) i glasne zvukove (fonofobija). Djeca često pokazuju samo nespecifične simptome kao što su razdražljivost i mamurluk. Ako se pojavi i osip može se raditi o posebnom uzroku meningitisa. Meningitis uzrokovan meningokoknom bakterijom može, na primjer, pratiti karakterističan osip.[1][4]
Punkcija likvora dijagnosticira ili isključuje meningitis. Igla se ubode u kanal kralježnice kako bi se izvukao uzorak cerebrospinalne tekućine (CSF), koja okružuje mozak i leđnu moždinu. Cerebrospinalna tekućina se ispituje u laboratoriju.[3] Prvi korak u liječenju akutnog meningitisa je neposredna primjena antibiotika i, ponekad, antivirusnih lijekova. Kortikosteroidi se također mogu primijeniti kako bi se izbjeglo širenje upale.[3][4] Meningitis može dovesti do ozbiljnih dugotrajnih posljedica kao što su gluhoća, epilepsija, hidrocefalus i smanjene umne sposobnosti. To se ponajprije dešava, ako se bolest odmah ne liječi.[1][4] Neki oblici meningitisa (posebno onih povezanih s meningokokom, hemophilusom influenzae tipa B, pneumokokom ili virusom zaušnjaka, infekcijama mogu se spriječiti imunizacijom.[1]