Margijana
From Wikipedia, the free encyclopedia
Margijana (perz. Marguš,[1] grč. Μαργιανήs: „Margos“) je bila drevna satrapija (pokrajina) u doba perzijskog Ahemenidskog i Sasanidskog Carstva, a obuhvaća plodna područja[2] oko pustinje Karakum u današnjem Turkmenistanu, Uzbekistanu i Afganistanu. Margijanu je sredinom 5. stoljeća pr. Kr. osvojio perzijski vladar Kir Veliki, koji je ratovao protiv nomadskih plemena Masagećana.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c7/Margiana-300BCE.png)
Nakon što je Perzijskim Carstvom ovladao Darije Veliki, brojne satrapije su se pobunile što uključuje i Margijanu[3] koja je bila smještena između Partije, Arije, Baktrije i Sogdijane. Nakon što su glavne pobunjene satrapije poražene, ustanak u Margijani je 521. pr. Kr. ugušio baktrijski satrap Dadarši, nakon prelaska 300 km preko pustinje Karakum. Behistunski natpisi spominju kako je njegova pobjeda bila jednako važna kao i ona protiv Babilonije ili Medije.[1]
Nakon više od dva stoljeća perzijske vladavine, Margijanu je osvojio Aleksandar Makedonski, a poslije njegove smrti pokrajina postaje dijelom Seleukidskog Carstva.
Godine 53. pr. Kr. Margijanu su naselili rimski zarobljenici koje je partski general Surena porazio u bitci kod Harana.[4] Sudeći prema pisanjima povjesničara Strabona, zarobljeni Krasovi legionari živjeli su u prilično ugodnim uvjetima budući kako se radi o vrlo plodnoj pokrajini.[1] Kasnije je postala dijelom perzijskog Sasanidskog Carstva.
U 2. stoljeću Margijana je igrala važnu ulogu u trgovini između istoka i zapada. Karavane su putovale iz Kine kroz Sogdijanu i Margijanu, odakle su nastavljale put prema Partskom Carstvu i Mediteranu. Ova trgovačka ruta poznata je pod nazivom „Put svile“. Budući kako se nalazila na važnom prometnom raskrižju, Margijana je postala vrlo bogata pokrajina koja je kovala i vlastiti novac. Također, bila je i važni kulturni centar gdje su u slozi živjeli zoroastristi, budisti, židovi i (od 5. stoljeća) kršćani. Misionari su se preselili iz Ktezifonta u Margijanu odakle su putovali u Marakandu i Kinu.[1] Budući kako je bila poznata po plodnosti, Margijana se u Avesti spominje kao zemlja koju je osobno stvorilo božanstvo Ahura Mazda, dok se u hinduističkoj, perzijskog i arapskoj tradiciji naziva „rajem“.[1]