![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d2/Kaseta_magnetofonowa_ubt.jpeg/640px-Kaseta_magnetofonowa_ubt.jpeg&w=640&q=50)
Magnetska traka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Magnetska traka ili magnetska vrpca je nosač s feromagnetskom površinom koji služi za elektromagnetsko snimanje (zapisivanje) i reprodukciju (čitanje) zvukovnih, slikovnih ili računalnih informacija. Sastoji se od vrpce od plastike (poliestera) prekrivene tankim slojem feromagnetskog materijala, što može biti prah čistoga željeza, željeznog oksida, kromova dioksida te mješavine kobalta s čistim željezom ili željeznim oksidom. Vrpca za analogno snimanje[[]] ima deblji nosač radi smanjenja učinka kopiranja između zavojâ vrpce. Vrpca za digitalno snimanje treba veću gustoću traga, to jest veću pravolinijsku (linearnu) gustoću zapisa, veću koercitivnost (sposobnost željeza da zadrži u sebi preostali magnetizam po prestanku djelovanja inducirajućeg magneta) i precizan dodir s magnetskom glavom, veliku brzinu snimanja, a može biti tanja jer nema učinka kopiranja. Vrpca je namotana na kolut ili je smještena u kasetu. Izrađuje se u različitim širinama: 3,81 mm (analogne i digitalne audiokasete), 6,3 mm, 8 mm, 12,65 mm i 19 mm (analogne i digitalne audiokasete, videokasete i informatičke kasete).[1] Magnetsku traku izumio je Fritz Pfleumer u Njemačkoj 1928. kao poboljšanje izuma spremanja zvuka na magnetskoj žici Valdermara Poulsena iz 1898. Magnetska traka iz svog izvornog izuma preobražena je u bezbroj formata, od kojih su neki navedeni:
- kompaktna kaseta
- digitalna audio traka (DAT)
- digitalna linearna traka (DLT)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d2/Kaseta_magnetofonowa_ubt.jpeg/640px-Kaseta_magnetofonowa_ubt.jpeg)