Lunjkovec
naselje u Hrvatskoj, Općina Mali Bukovec, Varaždinska županija / From Wikipedia, the free encyclopedia
Lunjkovec je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Mali Bukovec, Varaždinska županija.
Lunjkovec | |
---|---|
Država | ![]() |
Županija | ![]() |
Općina/grad | Mali Bukovec |
Površina | 3,5 km2 [1] |
Koordinate | 46°14′35″N 16°43′23″E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 173 [2] |
– gustoća | 49 st./km2 |
Odredišna pošta | 42230 Ludbreg [3] |
Pozivni broj | +385 (0)42 |
Autooznaka | VŽ |
Lunjkovec na zemljovidu Hrvatske |
Selo se nalazi u nizini u isočnom dijelu ludbreške Podravine dalje od glavnih prometnica. Sastoji se od dužega, dvostranog niza kuća uz glavnu seosku cestu i kratkih, jednostranih nizova uz dva okomita puta prema sjeveru i jugu. S raskrižja na zapadnom kraju sela vodi put prema kapeli Sv. Magdalene, grobnoj kapeli grofova Draškovića u šumi Križančiji. U istočnom je dijelu naselja kapela posvećena Sv. Arkanđelima i Kraljici Anđela.
Selo se prvi put pojavljuje nazivom Lunkovec 1671. godine te je u 17. stoljeću naseljeno, a njegovi stanovnici dobivaju status slobodnjaka.
Prostor je naseljen još od rimskog doba kada je postojala rimska utvrda (Sonista ili Piretis - Peritur, Marković 2002, 51 Vlaislav. Kukuljević 1873, 108, naziv utvrde koji se pripisuje naselju kod Koprivnice)[4]
Lunjkovec je bio jedna od važnih postaja na trasi Ptuj-Osijek (Mursa) u vrijeme "dravskog puta" ali i kasnije za vrijeme "podravske magistrale".
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/50/TabulaPeutingeriana.jpg/250px-TabulaPeutingeriana.jpg)
U selu je očuvano nekoliko zidanih kuća s početka 20. stoljeća. Na raskrižju na zapadnom kraju sela nalazi se raspelo, podignuto 1909. godine, a jugozapadno od njega prizemna zgrada vatrogasnog doma. Prema nekim izvorima, između Lunjkovca i susjednog sela Martinića postojala je tvrđava Lonka koja je 1471. godine razorena po nalogu kralja Matije Korvina. Od 1643. godine Lunjkovec pripada vlastelinstvu Drašković sa sjedištem u Velikom Bukovcu.
U neposrednoj blizini postoji geotermalno ležište koje je ispitano s dvije istražne (naftne) bušotine. Geotermalna voda sadrži 5 g/l otopljenih minerala i 3 m3/m3 plina (85 % CO2, oko 15 % ugljikovodika i tragove H2S). Kamenac se počinje taložiti pri uvjetima tlaka nižeg od 10 bar. Ležišna stijena je karbonatna breča s prosječnom poroznošću od 7,5 %. Procijenjeni volumen pora je oko 109 m3, a područje ležišta oko 100 km2. Temperatura ležišta varira u ovisnosti o dubini vrha ležišta. U nepropusnim stijenama, između ležišta i površine temperaturni gradijent je viši od 0,06 °C/m. Izdašnost bušotina je 58 l/s s temperaturom od 120 do 130 °C. Na ovom ležištu moguće je pretvoriti geotermalnu energiju u električnu pomoću binarnog ciklusa.