Ljekarnik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ljekarnik ili farmaceut zdravstveni je djelatnik, koji posjeduje znanje i stručnost o lijekovima i medicinskim sredstvima, i koji u okviru farmaceutske zdravstvene zaštite obavlja različite poslove u distribuciji i izradi lijekova u cilju postizanja optimalnih rezultata liječenja pacijenata.[1] Za razliku od ljekarnika, farmaceutski tehničari: farmaceutsku zdravstvenu djelatnost u ljekarnama mogu obavljati samo u prisustvu ljekarnika (diplomiranoga farmaceuta, magistra farmacije).
Ljekarnik može posjedovati vlastitu ljekarnu i raditi u njoj kao privatni poduzetnik ili svoje radne aktivnosti može obavljati u javnoj ljekarni (primarna zdravstvena zaštita) ili u bolničkoj ljekarni (sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita).
Kako ljekarnik posjeduje znanje i stručnost o lijekovima i medicinskim sredstvima, od njega se očekuje da primijeni svoje znanje i stručnost za dobrobit svojih pacijenata i osigura farmaceutske proizvode koji su neškodljivi, djelotvorni i odgovarajuće kvalitete, a koji se koriste u sprečavanju ili liječenju bolesti, ublažavanju simptoma bolesti, poremećaja i tegoba, kao i dijagnosticiranju oboljenja.[2]
Kada procijeni da je to u interesu pacijenta, ljekarnik je dužan pravovremeno uputiti pacijenta kod najmjerodavnijeg zdravstvenog stručnjaka poštujući princip autonomije pacijenta, kao i princip primum non nocere ("najprije ne naškoditi"). Ljekarnik je dužan u granicama svoje stručne osposobljenosti spriječiti nepravilno liječenje pacijenta, kada procjeni da je to u interesu zdravlja pacijenta. Ljekarnik je dužan pružiti farmaceutsku zdravstvenu zaštite za svakog pojedinca, bez obzira na rasu, spol, etničko porijeklo, vjeru, socijalni i bračni status, seksualno opredjeljenje, političku orijentaciju, starosno i zdravstveno stanje, kao i na svoj osobni stav prema pojedincu ili njegovoj obitelji.
Ljekarnik drži u tajnosti sve informacije u vezi s korisnicima njegovih usluga dobivene tijekom obavljanja farmaceutske zdravstvene djelatnosti, jer se te informacije smatraju stručnom, odnosno profesionalnom tajnom. Prilikom izdavanja lijekova na recept i/ili bez recepta, ljekarnik je obavezan izdavanjem terapijskih paralela i odabira medicinskih sredstava pružiti savjet i neophodne informacije o lijeku (doziranje, mogući neželjeni efekti, interakcije s drugim lijekovima i/ili hranom, način čuvanja lijeka i drugo), kao i provjeriti da li je ove informacije pacijent razumio i zapamtio.