From Wikipedia, the free encyclopedia
Livonski red bio je autonomna livonska grana Teutonskog Reda i član Livonske konfederacije od 1435. do 1561.
Nakon što je poražen od Samogita godine 1236. u bitki kod Schaulena (Saule), ostatci Livonske Braće mača bili su uključeni u Teutonske vitezove i postali poznati kao vitezovi Lionskog reda godine 1237.[1] Između 1237. i 1290. Livonski red je osvojio čitavu Kurlandiju, Livoniju Semigaliju, ali pokušaji Reda da upadne u susjednu Republiku Novgorod bili su neuspješni i njegova vojska je na kraju poražena u bitki od Rakvere (1268). Godine 1346. Red je kupio Vojvodstvo Estoniju od kralja Valdemara IV. Danskog. Život unutar teritorija Reda opisan je u Kronici Balthasara Russowa (Balthasar Russow kronika der Provinz Lyfflandt).
Teutonski red je počeo opadati nakon poraza u bitki kod Grunwalda godine 1410. i sekularizacije svojih pruskih teritorija koju je godine 1525. proveo Albert od Brandenburga, ali Livonski red uspio je održavati neovisno postojanje.
Poraz Livonskog reda u bitki kod Swiente (Pabaiskasa) 1. rujna 1435., koji je koštao života Velikog Meštra i nekoliko visokih vitezova, doveo je Red bliže njihovim susjedima u Livoniji. Sporazum livonske konfederacije (eiine fruntliche eyntracht) potpisao je 4. prosinca 1435. nadbiskup u Rigi, biskup Kurlandije, Dorpat, Osel-Wiek i Reval, predstavnici Reda, vazali i zastupnici gradskih vijeća iz Rige, Revala i Dorpata.[2]
Tijekom Livonskog rata, međutim, Red je pretrpio odlučujući poraz od postrojbi Moskovske Rusije u bitki kod Ergemea godine 1560. Zatim je Livonski red tražio zaštitu od Žigmunda II. Augusta, kralja Poljske i velikog vojvode od Litve, koji su intervenirali u ratu između biskupa Vilima od Rige i Bratstva godine 1557.
Nakon dolaska u dogovoru sa Žigmundom II. Augustom i njegovim predstavnicima (posebice Mikolajem "Crnim" Radziwillom), zadnji veliki meštar, Gotthard Kettler sekularizirao je Red i obratio ga na luteranstvo. U južnom dijelu teritorija bratstva on je stvorio Vojvodstvo Kurland i Semigaliju za svoju obitelj. Većinu ostalih zemalja zauzela je Velika Kneževina Litva. Sjeverni dio kod Estonije su preuzele Danska i Švedska.
Od 14. do 16. stoljeća, srednji niski njemački je bio etabliran na kao govorni jezik u gradovima Hanze, ali ga je kasnije naslijedio visoki njemački kao službeni jezik tijekom 16. i 17. stoljeća.[3]
Livonskog meštra kao i meštra Teutonskog reda birali su kolege vitezovi na doživotno razdoblje. Veliki meštar je imao nadzorne ovlasti, a njegov savjet je, iako neobvezujući, imao učinak izravne naredbe. Veliki meštar teutonskih vitezova nije ograničavao lokalnu autonomiju, rijetko je posjećivao Livoniju ili slao veleposlanika za nadzor.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.