Libanonsko-sirijska granica

Granica između Libanona i Sirije duga je 394 km, a proteže se od mediteranske obale na sjeveru do trotočke s Izraelom na jugu.^[1]

Dodaj infookvir "granica". (Primjeri uporabe predloška)

Zemljovid Libanona, sa Sirijom na sjeveru i istoku.

Opis

Granica počinje na ušću rijeke Nahr al-Kabir u Sredozemno more, a zatim prati ovu rijeku prema istoku. Libanonska granica zatim čini izbočinu koje obuhvaća sela Karha i Knaisse Akkar na sjeveroistoku okruga Akkar, zapadno od sirijskog jezera Homs. Zatim skreće prema jugoistoku nizom nepravilnih linija, presijecajući pritom Oront (na 34.455°N 36.490°E / 34.455; 36.490 ) i cestu preko doline Beqaa između naselja Qaa i Al-Qusayr (na 34.4217°N 36.5433°E / 34.4217; 36.5433), te stiže do gorja Antilibanon oko 34.22°N 36.60°E / 34.22; 36.60. Granica tada skreće prema jugozapadu, ugrubo slijedeći Antilibanon nizom nepravilnih linija do planine Hermon.

Farme Shebaa

Točno mjesto libanonsko-izraelsko-sirijske tromeđe je sporno zbog izraelske okupacije Golanske visoravni proizašle iz Šestodnevnog rata 1967. godine.^[2] De jure trotočka se nalazi na rijeci Hasbani, pritoci rijeke Jordan, na 33.2422°N 35.6244°E / 33.2422; 35.6244, sjeveroistočno od izraelskog grada Ma'ayan Baruch. De facto trotočka se nalaze na trotočki s Zonom UNDOF. Situaciju dodatno komplicira spor oko područja farmi Shebaa na granici Golan-Libanon.^[3]

Povijest

Francuski mandat za Siriju i Libanon, s Velikim Libanonom u zelenoj boji.

Početkom 20. stoljeća današnji Libanon i Sirija pripadali su Osmanskom Carstvu, a poluautonomni Mutasarifat Mount Libanon. Tijekom Prvog svjetskog rata arapskim ustankom, podržanim od Britanije, uspjelo se ukloniti Osmanlije s većeg dijela Bliskog istoka. Međutim, kao rezultat tajnog Anglo-francuskog sporazuma Sykes-Picot iz 1916. godine, Britanija i Francuska podijelile su osmanska područja, a Sirija i Libanon potpali su pod francuski mandat.^[4]

Godine 1920. Francuska je podijelila svoj mandat na nekoliko političkih subjekata, od kojih je jedan, prošireni Mutasarifat Mount Libanon, nazvan "Veliki Libanon", uspostavljen uglavnom kako bi stvorila domovina općenito profrancuskim maronitskim kršćanima.^[5] Proces preciznog ocrtavanja granice nije jasan, iako se čini da se temeljio na karti koja je potjecala iz francuske ekspedicije 1860-ih u regiju koju je vodio libanonski nacionalist Bulus Nujaym.^[6][7] Mnogi su se sirijski nacionalisti protivili novom entitetu, smatrajući Libanon sastavnim dijelom Velike Sirije.^[8] Preostale sirijske države na kraju su se 1930-ih spojile u jednu sirijsku državu, bez Libanona (i bez Hataya, koji je postao dio nove Republike Turske). I Libanon i Sirija stekli su potpunu neovisnost u razdoblju 1943. – 46.^[9][10]

Odnosi između dvije nove države često su bili napeti, a precizna granica nikada nije službeno utvrđena s bilo kakvom preciznošću, unatoč libanonskim zahtjevima da se to napravi i nekim preliminarnim provedbama 1950-ih i 1960-ih.^[11][12] Mnogi Libanonci su se bojali da će ih njihov veći susjed aneksirati. Godine 1975. dugogodišnje sektaške napetosti unutar Libanona eskalirale su u građanski rat, a Sirija je sljedeće godine okupirala državu. Sirijske trupe ostale su u Libanonu sve do 2005.^[13][14]

Od 2011. granično područje ozbiljno je pogođeno prelijevanjem iz Sirijskog građanskog rata.

Granični prijelazi

• Granični prijelaz Arida^[15]
• Granični prijelaz Jusiyah al-Amar - Qaa^[15]
• Granični prijelaz Masnaa, na cesti između Damaska i Bejruta^[15]
• Granični prijelaz Dabousieh
• Granični prijelaz Talkalakh
• Granični prijelaz Zemrani
• Granični prijelaz Hamra

Izvori

1. CIA World Factbook – Syria. Pristupljeno 3. travnja 2020.
2. Golan Heights profile 25 March 2019 BBC
3. Kaufman, Asher. 2004. Understanding the Sheeba Farms dispute. Palestine-Israel Journal. 11 (1). Pristupljeno 22. srpnja 2006.
4. Cleveland, William L. 2009. A History of the Modern Middle East. 4th izdanje. Westview Press. Boulder, Colorado. str. 163. ISBN 978-0-8133-4374-7
5. Emmanuel Brunet-Jailly. 28. srpnja 2015. Border Disputes: A Global Encyclopedia [3 volumes]: A Global Encyclopedia. ABC-CLIO. str. 353–. ISBN 978-1-61069-024-9
6. Marwan R. Buheiry. 1. lipnja 1981. Bulus Nujaym and the Grand Liban Ideal, 1908–1919. Intellectual Life in the Arab East, 1890 to 1930. Syracuse University Press. str. 63. ISBN 978-0-8156-6086-6
7. Meir Zamir. 1988. The formation of modern Lebanon. Cornell University Press. str. 15–16. ISBN 978-0-8014-9523-6. Nujaymova formulacija trebala je postati temelj za argumente libanonskih kršćana u korist Velikog Libanona. Istaknuo je nacionalne, a ne gospodarske aspekte tog cilja. Samo proširene granice omogućile bi Libanonu da postoji kao neovisna država. Nujaym je rekao europskoj javnosti da libanonsko pitanje zahtijeva definitivno rješenje: uspostavu neovisne kršćanske države.
8. Cleveland, William L. 2009. A history of the modern Middle East. 4th izdanje. Westview Press. Boulder, Colo.. str. 237. ISBN 978-0-8133-4374-7
9. Traboulsi, Fawwaz. 2007. A history of modern Lebanon. 1. publ. izdanje. Pluto Press. London. str. 107. ISBN 978-0-7453-2438-8
10. Chaitani, Youssef. 2006. Post-colonial Syria and Lebanon : the decline of Arab nationalism and the triumph of the state. Reprinted. izdanje. I.B. Tauris. London. str. 159. ISBN 9781845112943
11. Lebanon-Syria Border (PDF). Now Lebanon. 2009. Pristupljeno 3. travnja 2020. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
12. vidi Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1680 (2006.)
13. Stout, Theodore. 2002. THE SYRIAN INTERVENTION IN LEBANON 1975-76:A FAILURE OF STRATEGY (PDF). aiswest.com. str. 26
14. Retrait syrien total fin avril au plus tar (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2021. Pristupljeno 16. listopada 2021.
15. Paul Doyle, (2012) Bradt Travel Guide - Lebanon, pgs. 51-2