From Wikipedia, the free encyclopedia
Lazar iz Betanije, poznat i kao Sveti Lazar ili Lazar od četiri dana, sudionik je u istaknutom Isusovom čudu, gdje ga Isus vraća u život, četiri dana nakon Lazarove smrti. Katolička i pravoslavna predaja donese različite prikaze kasnijih događanja u njegovu životu.
Sveti Lazar iz Betanije | |
---|---|
Krist uskrisuje Lazara, Atena, XII.-XIII. stoljeće | |
Slavi se u | Katolička crkva Pravoslavna crkva Istočne pravoslavne Crkve Anglikanska zajednica Luteranska crkva |
Spomendan | * Zapadna Crkva: 17. prosinca[1][2]
|
Simboli | Ponekad odjeven kao apostol, ponekad kao biskup biskup. U prikazu njegova uskrisenja, prikazan je čvrsto vezan u mumificiranu odjeću, koja podsjeća na povoje. |
Portal o kršćanstvu |
U kontekstu sedam čudesa u Evanđelju po Ivanu, Lazarovo je uskrisenje vrhunac u slijedu: služeći kao primjer moći Isusove "nad posljednjim i najotpornijim neprijateljem čovječanstva - smrti. Iz tog mu je razloga dano istaknuto mjesto u Evanđelju."[6]
Osoba po imenu Lazar (latinizirano iz aramejskoga: אלעזר, Elʿāzār, usp. heb. Eleazar — "Bog je moja pomoć"[7]) također se spominje u Evanđelju po Luki. Dva biblijska lika po imenu "Lazar" ponekad su povijesno spajana, ali se općenito smatra da su to dvije nepovezane osobe.
Ime Lazar često se pojavljuje u znanosti i popularnoj kulturi kao oznaka za očitu obnovu života; na primjer znanstveni izraz Lazarov takson označava organizme koji se pojavljuju u fosilnom zapisu nakon razdoblja očitoga izumrća. Brojne su i književne uporabe imena.
Biblijski prikaz Lazarova uskrisenja nalazi se u 11. poglavlju Evanđelja po Ivanu.Lazar je prikazan kao Isusov učenik, koji živi u gradu Betaniji, blizu Jeruzalema.[8] Njegove dvije sestre Marija i Marta poruče Isusu da je Lazar, "onaj koga ljubiš", bolestan.[9] Isus, međutim, ne putuje odmah u Betanije, nego namjerno ostaje još dva dana, prije nego što je krenuo na put.
Po dolasku u Betaniju, Isus zatiče da je Lazar već četiri dana u grobu. Susreće se sa sestrama Martom i Marijom. Marta oplakuje što Isus nije došao ranije kako bi izliječio njezina brata, a Isus odgovara poznatom rečenicom: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.[10] Kasnije slijedi poznata kratka fraza, "I zaplaka Isus".[11]
Ispred židovskoga mnoštva, Isus zatim dolazi pred grob. Unatoč Martinim primjedbama, Isus nalaže da se otkotrlja stijena s ulaza u grob, te izriče molitvu. Zatim poziva Lazara da iziđe ("Lazare, izlazi!"), što on i čini, još uvijek u povojima. Isus zatim poziva da mu se uklone povoji i pušta ga da ode. Prikaz završava izjavom da su mnogi svjedoci toga događaja "povjerovali u njega". Drugi su prenijeli vijest vjerskim poglavarima u Jeruzalemu.
Evanđelje po Ivanu spominje Lazara ponovno u poglavlju 12. Šest dana prije Pashe, kada je Isus raspet, Isus se vraća u Betaniju i Lazar je prisutan na večeri koju poslužuje njegova sestra Marta.[12] Isus i Lazar privlače pozornost mnogih Židova i pripovjedač naglašava da su glavari svećenički odlučili ubiti i Lazara, jer je mnoštvo ljudi povjerovalo u Isusa zbog toga čuda.[13]
Čudo Lazarova uskrisenja, najduži povezani prikaz u Ivanovu Evanđelju osim Muke, vrhunac je Ivanovih "znakova". Objašnjava zašto je mnoštvo tražilo Isusa na Nedjelju palmi i dovelo do Kajfine i Sanhedrinove odluke da se Isusa ubije.
Lazarovo je uskrisenje popularna tema u vjerskoj umjetnosti.[14] Dvije najpoznatije slike naslikali su Caravaggio (c. 1609.) i Sebastiano del Piombo (1516.).
Druge istaknute prikaze Lazara slikali su Rembrandt, Van Gogh, Ivor Williams i Walter Sickert.
Iako se Lazar više ne spominje u Bibliji, katolička i pravoslavna predaja imaju različite prikaze o njegovu daljnjem životu. Najčešće se povezuje s Ciprom, gdje se tvrdi da je bio prvi biskup u Kitionu (Larnaka) i Provansi gdje se tvrdi da je bio prvi biskup u Marseilleu.
Prema pravoslavnoj predaji, nakon Kristova uskrsnića, Lazar je bio prisiljen pobjeći iz Judeje, zbog govora o zavjerama da ga se ubije, te je došao na Cipar. Tamo su ga Pavao iz Tarza i Barnaba postavili za prvoga biskupa i Kitionu (današnja Larnaka). Tamo je živio još trideset godina,[15] te je nakon smrti tamo pokopan, drugi i posljednji put.[16]
Prema predaji, Lazar se nikad nije smijao za trideset godina nakon što je bio uskrišen, zabrinut viđenjem neotkupljenih duša koje je vidio tijekom četiri dana boravka u podzemlju. Jedina je iznimka bila kad je vidio nekoga kako krade kotao, dodao je uz smijeh: Glina krade glinu.[3][16]
Godine 890., u Larnaci je pronađen grob s natpisom Lazar prijatelj Kristov. Bizantski car Leon VI. Mudri dao je Lazarove relikvije prenijeti u Konstantinopol, 898. Pravoslavna crkva obilježava prijenos relikvija 17. listopada. Kao nadoknadu gradu, car je dao iznad Lazarova groba podići crkvu njemu u čast, koji stoji i danas. Unutar crkve može se vidjeti mramorni sarkofag.
Nakon opsade Konstantinopola 1204., za vrijeme Drugoga križarskog rata, križari su prenijeli svečeve relikvije u Marseilles u Francusku, kao dio ratnoga plijena. Tamo su nestale, i do danas nisu nađene.[16]
U XVI. stoljeću, ruski monah iz samostana u Pskovu posjetio je Lazarov grob u Larnaci i ponio sa sobom malo dio relikvija. Taj je djelić vjerojatno doveo do izgradnje kapele sv. Lazara u samostanu Pskov, gdje se čuva i danas.[17]
Na Zapadu, prema drugoj srednjovjekovnoj predaji iz Provanse, Lazara, Mariju i Martu su "Židovi, protivni kršćanstvu, stavili na brod bez jedara, vesala ili kormila, te su oni nakon čudesnoga putovanja, pristali u Provanci, na mjestu koje se zove Saintes-Maries."[18] Obitelj se potom razdvojila i pošla propovijedati u različite dijelove jugoistočne Galije; Lazar je pošao u Marseille. Obrativši tamo mnoge na kršćanstvo, postao je prvi biskup u Marseilleu. Tijekom Domicijanova progona, bio je utamničen te mu je odsječena glava u spilji ispod zatvora koji se danas zove Saint-Lazare. Tijelo mu je kasnije preneseno u Autun, gdje je izgrađena katedrala posvećena njemu u čast. Međutim, stanovnici Marseillea tvrde da posjeduju relikviju njegove glave, koju časte i danas.[18]
Hodočasnici posjećuju još jedan navodni Lazarov grob u Opatiji Vézelay u Burgundiji.[19] U Opatiji Presv. Trojstva u Vendômeu, relikvijar čuva suzu koju je Isus isplakao kod Lazarova groba. Zlatna legenda, sastavljena u XIII. stoljeću, također donosi provansalsku predaju.[20]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.