Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kraljevsko hrvatsko domobranstvo[1][2][3][4] ili Kraljevsko hrvatsko-ugarsko domobranstvo,[5][6] ponegdje (uglavnom u stranoj literaturi) i Hrvatsko-slavonsko domobranstvo,[7][8] (njem. Kroatisch-slawonische Landwehr,[9] mađ. Horvát-szlavon Honvédség[10]) bile su teritorijalne snage na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije u sastavu Austrougarske vojske od 1868. do 1918. Nastalo je nakon hrvatsko-ugarske nagodbe, a posebnost hrvatskog domobranstva odražavala je autonomiju Hrvatske i Slavonije u sklopu Austro-Ugarske. Kraljevsko hrvatsko domobranstvo je, uz austrijsko i ugarsko, de facto bilo jedno od tri posebna domobranstva u sastavu Austro-ugarske vojske.[11] Postrojbe domobranstva sudjelovale su u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., no najvažniju ulogu odigrale su u Prvom svjetskom ratu. Domobranstvo je (kao prva moderna vojska s hrvatskim obilježjima) zbog tradicijske važnosti dvaput kasnije obnavljano (1941. – 1944. i 1991. – 2003.).
Kraljevsko hrvatsko domobranstvo Kraljevsko hrvatsko-ugarsko domobranstvo | |
---|---|
Oznaka na kapi časnika kraljevskog hrvatskog domobranstva u Prvom svjetskom ratu | |
Aktivna | 5. prosinca 1868. – 1918. |
Država | Austro-Ugarska Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija |
Odanost | Habsburška kuća |
Sjedište | Zagreb |
Geslo | Za kralja i Domovinu |
Boje | |
Sudjelovanje u borbama | Zaposjedanje BiH 1878. Prvi svjetski rat Oslobađanje Međimurja |
Zapovjednici | |
Vrhovni zapovjednik kraljevskog ugarskog domobranstva | Vilim Klobučar (posljednji) |
Zapovjednik | Mihael Mihaljević (posljednji) |
Istaknuti zapovjednici |
Miroslav Kulmer Stjepan Sarkotić Svetozar Borojević |