Kletva kralja Zvonimira
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kletva kralja Zvonimira, hrvatska srednjovjekovna legenda o nasilnoj smrti hrvatskog kralja Zvonimira (1075. – 1089.) nastala vjerojatno tijekom 14. stoljeća kada su ugarsko i hrvatsko prijestolje preuzeli Anžuvinci, članovi napuljske obitelji porijeklom iz Francuske.
Kraljevi su smatrani strancima u Ugarskoj nakon izumiranja domaće mađarske dinastije Arpadovića, ali i u Hrvatskoj zbog naraslih staleških prava i povlastica koje su osobito porasle u vrijeme zadnjih Arpadovića, kada je hrvatsko plemstvo uspjelo preuzeti oligarhijsku vlast nad Hrvatskom i Slavonijom i potisnuti kraljev autoritet. U takvim okolnostima se u krajevima pod dominacijom dinastičke obitelji Šubića Bribirskih razvila ili proširila legenda o nasilnoj smrti kralja Zvonimira, čime se nastojao stvoriti kult kralja-sveca i stvoriti legitimitet suverene vlasti bribirskih knezova nad Hrvatskom.[1]
Iako se to ne spominje u kronikama u kojima se tvrdi da je Zvonimir bio ubijen, nastalo je vjerovanje kako je Zvonimirova kletva ograničena na 1000 godina te da bi poslije tog vremenskog roka Hrvati trebali biti oslobođeni prokletstva koje je na njih bacio njihov kralj i ponovno dobiti samostalnu državu s domaćim vladarima.