Karl Alexander Müller
From Wikipedia, the free encyclopedia
Karl Alexander Müller (Basel, 20. travnja 1927.), švicarski fizičar. Doktorirao (1958.) na Švicarskome saveznom institutu za tehnologiju (ETH Zürich). Od 1963. radio je na istraživanjima u fizici čvrstoga stanja u laboratorijima IBM-a u Zürichu, te nekoliko godina vodio fizikalni odjel. Posebno područje njegova rada bila su istraživanja svojstava keramičkih oksida pa je 1980-ih godina među prvima istraživao njihovu supravodljivost na višim temperaturama. Za otkriće (1986.) supravodljivosti na temperaturama između 10 K i 35 K (od - 263 do - 238 ˚C) u keramičkome materijalu (slitini barijeva, lantanova i bakrova oksida) dobio, s J. G. Bednorzom, Nobelovu nagradu za fiziku 1987.[1]
Kratke činjenice Rođenje, Državljanstvo ...
Karl Alexander Müller | |
| |
Rođenje | 20. travnja 1927. Basel, Švicarska |
---|---|
Državljanstvo | Švicarac |
Polje | Fizika |
Institucija | IBM-ov istraživački laboratorij u Zürichu |
Alma mater | Tehnička visoka škola u Zürichu |
Poznat po | Supravodljivost |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1987.) |
Portal o životopisima |
Zatvori