From Wikipedia, the free encyclopedia
Kapela Arena, pravog naziva Kapela Scrovegni (talijanski: Cappella degli Scrovegni) je kapela u Padovi (Veneto, Italija) u kojoj se nalaze freske slikara Giottoa, dovršene oko 1305. godine, koje su jedne od najvažnijih remek-djela europskog slikarstva ranog 14. stoljeća. Giottov ciklus freska kapele Scrovegni smatra se za početak revolucionarnog razvoja u povijesti zidnog slikarstva. Zbog toga su ove freske 2021. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno sa sedam drugih fresko-ciklusa u Padovi kao „Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća”[1].
Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Italija |
Godina uvrštenja | 2021. (44. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1623 |
Koordinate | 45°24′42″N 11°52′46″E |
Bogati bankar Enrico Scrovegni je dao da se na njihovom velikom imanju, ispred njihove obiteljske vile (koje danas nema) izgradi privatna kapela. Pretpostavlja se kako je to uradio kako bi okajao očeve lihvarske grijehe,[2] no najnovija istraživanja su dokazala i njegovo lihvarsko djelovanje.[3] Enricova grobnica se nalazi u apsidi kapele, a njegov portret se nalazi na Posljednjem sudu kako Djevici Mariji daruje model crkve. Iako je kapela zgrađena kao privatni oratorij, kapela je svake godine za svečanost Navještenja služila za javnost.[4]
Kapela je poznata kao Kapela Arena jer je Enrico Scrovegni kupio zemljište za kapelu na kojemu je nekada stajala rimska arena. Na tom otvorenom prostoru se i godinama prije izgradnje kapele odvijala procesija posvećena Navještenju Djevici Mariji. Marchetto da Padova je navjerojatnije skladao motet za njeno posvećenje 25. svibnja, 1305. Godine.[5] Kapela je, dakle, posvećena na Navještenje 1305. godine kao crkva sv. Marije Blagostive Santa Maria della Carità, i Giottove freske u prikazu života Isusa Krista ističu ulogu Djevice Marije u ljudskom spasenju.[6]
Scrovegni je za oslikavanje kapele pozvao Giotta, koji je tada slovio kao najveći talijanski slikar. Između 1303. i 1310. godine Giotto je izveo (i potpisao) sve freske u kapeli. Osim Giottovih djela, kapela je građevina od crvene opeke s bačvastim svodom lišena svih ukrasa. Giottov Posljednji sud prekriva cijeli zid iznad ulaza, dok su zidovi podijeljeni na tri polja, svaka sa scenama u dvometarskim kvadratima (ukupno 37 prizora). Nasuprot oltara na gornjem dijelu desnog zida započinje prikaz scena iz života Djevice Marije i to s Navještenjem na središnjem mjestu iznad glavnog luka s prikazom Anđela Gabrijela s lijeve strane i Djevice Marije s desne strane luka. Slijede prizori iz života Djevice Marije (Izbacivanje Joakima iz hrama, navještenje sv. Ani, Joakimov san, Rođenje Djevice Marije, Predstavljanje Marije u hramu, itd.) te Rođenje Krista, Predstavljanje u hramu, Pasija, Uskrsnuće Krista i Duhovi. Kvadrati su značajni zbog prikaza nabijenih emocijama, voluminoznim figurama u realističnom prostoru. Između naslikanih scena, Giotto je naslikao lažn arhitekturu mramora kako bi ih podijelio i uokvirio.
Za razliku od Cimabuea, koji je kombinirao bizantski i antički način slikanja, Giotto se bazirao samo na realističniji antički način poput skulptura Arnolfa di Cambia. Njegove figure nisu bizantski stilizirane i izdužene nego trodimenzionalne, anatomski točne i odjevene u stvarnu odjeću koja prirodno pada, a ne vijugavu formaliziranu draperiju. Lica i geste su utemeljeni na podrobnom proučavanju stvarnih lica, poput lica koja su se pojavila na slikama Pietra Cavallinija, no izrazitije i češće kod Giotta. Čvrsto oblikovane figure su suprotstavljene realističnom pejzažu koji je oblikovan poput kazališne scene za likove. Ovakav dramatičan pristup u postavljanju likova “na scenu” je bio novina koju je prvi put primijenio u prikazima života Svetog Franje u bazilici sv. Franje u Assisiju. Giottov način prikazivanja ljudskih lica i emocija čini njegovo djelo potpuno drugačijim od njegovih suvremenika. Tako na prikazu “Joakim ispred pastira”, Joakim izgleda tužno dok pastiri postrance gledaju jedan drugoga. Na “Pokolju nevinih”, vojnik koji otima dijete iz ruku majke čini to s glavom uronjenom u ramena kao da se stidi svog čina. Ljudi prikazani na “Bijegu u Egipat” očito ogovaraju Mariju i Josipa u prolazu. Engleski kritičar John Ruskin iz 19. stoljeća je o Giottovom realizmu rekao: “Istina je da je on slikao Djevicu Mariju, sv. Josipa i Krista, ali je prije svega slikao majku, oca i dijete[7]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.