Josip Boljkovac (Vukova Gorica, 12. studenoga 1920. – Karlovac, 10. studenoga 2014.)[1][2]bio je hrvatski političar i prvi ministar unutarnjih poslova RH.
| Josip Boljkovac | |
|---|---|
| Rođenje | 12. studenog 1921. Vukova Gorica, Hrvatska |
| Smrt | 10. studenog 2014. Karlovac |
| Stranka | KPJ/SKJ / KPH/SKH (do 1972.) HDZ (1989. – 1994.) Hrvatski nezavisni demokrati HNS |
| Ministar unutarnjih poslova | |
| 31. svibnja 1990. – 24. kolovoza 1991. | |
| Prethodnik | Vilim Mulc (republički sekretar SR Hrvatske) |
| Nasljednik | Onesin Cvitan |
Rođen je 12. studenoga 1920. u Vukovoj Gorici, naselje u sastavu općine Netretić. U Karlovcu je izučio krojački zanat. U Drugom svjetskom ratu bio je član NOP-a. Do 1951. bio je zaposlen u OZNA-i kotaru Karlovac, a poslije toga odlazi u Zagreb gdje do 1953. radi u Ministarstvu unutarnjih poslova kao načelnik Odjela za pasoše i granice. Na tom je mjestu pridonio da se mnogim uglednim hrvatskim stručnjacima izda putovnica. 1961. završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Do 1963. je načelnik Temeljne uprave policije u kotaru Karlovac. Otkriva da se poštanske linije na putu prema Puli i Brijunima prisluškuju i o tome obavještava Krajačića, a Krajačić Tita, čime je pomogao otkrivanju Rankovićeve afere prisluškivanja. Od 1963. do 1969. gradonačelnik je Karlovca. Od 1963. do 1972. bio je zastupnik u Saboru, gdje 1971. posebno angažira na promjeni republičkog ustava kojim je pripremljen teren za amandmane na Ustav SFRJ iz 1974. Provodi dvadesetak godina u društvenoj izolaciji. Zajedno s Manolićem i drugima 1989. odlazi Tuđmanu, i pomaže uspostavi HDZ-a, a Tuđman ga postavlja za prvog ministra unutarnjih poslova. Nakon ubojstva Reihl-Kira smijenjen je s mjesta ministra. 1994. ulazi u Manolićeve Hrvatske nezavisne demokrate.
1994. je zajedno s Stipom Mesićem i Josipom Manolićem te skupinom drugih zastupnika sudjeluje u pokušaju parlamentarnog prevrata. Nakon neuspjeha, pristupa Hrvatskim nezavisnim demokratima.
Često je u javnosti istupao i optuživao je tzv. desnu struju HDZ-a za izazivanje rata. Optuživao je i Josipa Manolića da je zajedno s tadašnjim srbijanskom ministrom policije Radmilom Bogdanovićem za milijun maraka dogovorio puštanje na slobodu Željka Ražnjatović Arkana koji je 1991. bio uhićen u Hrvatskoj i osuđen na 20 mjeseci. Manolić je te tvrdnje opovrgao.
2. studenoga 2011. je priveden zbog sumnje da je počinio ratni zločin krajem Drugog svjetskog rata na karlovačkom području.[1] Teretilo ga se u svibnju 1945. kao šef Povjerenstva Ozne za kotar Karlovac zapovijedio dovođenje i ubijanje većeg broj civila s područja Duge Rese i okolnih mjesta u zatvor u Dugoj Resi pod optužbom da su surađivali s ustaškim vlastim iako za to nije imao stvarnih razloga.
Teretilo ga se i da je 24. lipnja 1945. osobno iz skupine od 30 zarobljenika smještenih u karlovačkom zatvoru izdvojio 12 osoba povezanih žicom i likvidirao ih. Svjedoci su tvrdili kako je i 8. veljače 1947. dvojici zarobljenika koji su mu se nakon skrivanja u jednoj kući predali, pucao u glavu iz automata nakon što su već bili ubijeni.
Po svakoj točki optužnice izjasnio se da nije kriv. 29. studenoga Ustavni sud poništio je odluku Županijskog suda o određivanju pritvora i pustio ga da se brani sa slobode zbog formalnih razloga. Pušten je na slobodu nakon što je Ustavni sud ukinuo rješenja kojim je Županijski sud u Zagrebu otvorio istragu protiv njega.[1]
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
