From Wikipedia, the free encyclopedia
Joint Direct Attack Munition (zajedničko streljivo za izravan napad), skraćeno JDAM, komplet je za naknadnu nadogradnju raznih nenavođenih bombi Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država i drugih država. Tako unaprijeđene precizno navođene bombe i same se nazivaju JDAM. Navođenje se obično osigurava kombiniranim sustavom INS/GPS, a dostupni su i moduli za lasersko ciljanje. JDAM-ovi su upotrebljavani u vrlo velikom broju, više od deset tisuća puta od rata na Kosovu 1999. i jedan su od najvažnijih oružanih sustava zrak-zemlja u zapadnom svijetu. Cijena kompleta za naknadnu nadogradnju za daleko najčešće korištena tijela bombi serije Mk-80 godine 2011. iznosila je oko 30.000 USD.
.jpg)
| Oznaka | Masa | Bojne glave | Duljina | Promjer |
|---|---|---|---|---|
| GBU-31 | ~1000 kg | Mk 84, BLU-109, BLU-117 | 3,88 m | 46 cm |
| BLU-119 | 3,77 m | 37 cm | ||
| GBU-32 | ~500 kg | Mk 83, BLU-110 | 3,04 m | 36 cm |
| GBU-38 | ~227 kg | Mk 82, BLU-111 |
Ostale izvedbe i oznake
Boeing je razvio i varijantu s laserskim senzorom, Laser Joint Direct Attack Munition (LJDAM, GBU-5x). Ona se može koristiti i protiv pokretnih meta, ali samo ako je vidljivost dovoljno dobra. Ako je potrebno, senzorski modul se može montirati na vrh bombe neposredno prije uporabe. Dana 30. lipnja 2006. F-16 američkog ratnog zrakoplovstva uspješno je testirao 227 kilogramski GBU-38 LJDAM (87 kilograma bojna glava) protiv pokretnog oklopnog transportera. Dana 18. svibnja 2007. Boeing je primio prvi ugovor za isporuku 600 modula s laserskim senzorom u vrijednosti 28,8 milijuna dolara.
U Drugom zaljevskom ratu (1991.) raspoloživo oružje zrak-zemlja pokazalo se nedovoljno preciznim pri slaboj vidljivosti te sa srednjih i velikih visina. Godine 1992. Sjedinjene Države počele su razvijati precizno navođene bombe na zajedničku inicijativu Zračnih snaga i Mornarice, otuda i izraz joint u nazivu.[1] Komplet za naknadnu nadogradnju koji je dizajnirao McDonnell Douglas (Boeing od 1997.) iz 1995. može se koristiti za pretvaranje konvencionalnih nevođenih "glupih" balističkih bombi (slobodan pad) u vođene "pametne" bombe. Izvorno je akvizicija iznosila 87 000 jedinica koje se planiraju rasporediti na svim borbenim zrakoplovima i bombarderima Zračnih snaga i Ratne mornarice SAD-a. Tijekom testne faze od 1998. do 1999. korišteno je više od 450 JDAM-ova. JDAM je prvi put korišten u borbi 24.ožujka 1999. u Kosovskom ratu, kada su dva bombardera B-2 bacili 16 takvih bombi na srpske ciljeve.
Proširenje JDAM sastoji se od navigacijskog modula opremljenog upravljačkom površinom koji se postavlja na rep nevođene bombe. Nakon oslobađanja, bomba se vodi do programiranog cilja pomoću inercijalne navigacije i GPS podrške. Bačen s velike visine, domet je oko 28 kilometara. Točnost, prema izjavama Luftwaffea iznosi 13 metara kada se koristi GPS. Komplet za naknadnu ugradnju u prosjeku je stajao oko 22 000 USD 2005. godine.
JDAM se može koristiti na sljedećim platformama:
Planira se njihova uporaba s F-35 Lightning II.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
