Jeanne Moreau (Pariz, Francuska, 23. siječnja 1928. – Pariz, 31. srpnja 2017.)[1] bila je francuska filmska i kazališna glumica i redateljica.
| Jeanne Moreau | |
|---|---|
 Jeanne Moreau na San Sebastian Film Festivalu 2006. | |
| Rođenje | 23. siječnja 1928. Pariz, Francuska |
| Smrt | 31. srpnja 2017. Pariz |
| Zanimanje | glumica, scenaristica i redateljica |
| Godine rada | 1949. – 2017. |
| Suprug | Jean-Louis Richard (1949. - 1951.) Teodoro Rubanis (1966.) William Friedkin (1977. - 1979.) |
| Važniji filmovi | Dizalo za stratište (1958.) Jules i Jim (1962.) Eva (1962.) Dnevnik jedne sobarice (1964.) Viva María ! (1965.) Nevjesta u crnom (1968.) |
| WWW | |
| Nagrade BAFTA-e | |
| Najbolja strana glavna glumica 1966. Viva Maria! Počasna nagrada "Academy Fellowship" 1996. | |
| Nagrade César | |
| Najbolja glumica 1991. La Vieille qui marchait dans la mer Počasni César 1995. 2008. | |
| Ostale nagrade | |
| Nagrada Filmskog festivala u Cannesu za najbolju glumicu 1960. Moderato cantabile Počasni Zlatni lav Filmskog festivala u Veneciji 1992. Počasni Zlatni medvjed Berlinskog filmskog festivala 2000. Počasna Zlatna palma Filmskog festivala u Cannesu 2003. | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Rođena je u Parizu u obitelji francusko-englesko-irskog porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. 1947. debitira u kazalištu na Avignonskom festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u Comédie-Française. Nakon 1951. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem 1950-ih surađuje s renomiranim redateljima, posebno s Louisom Malleom u filmovima Dizalo za stratište (1958.) i Les Amants (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom Brigitte Bardot. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja francuskog novog vala, kao Françoisom Truffautom u filmu Jules i Jim (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.
Ističu se također i uloge u filmovima Noć (1961.) Michelangela Antonionija, Falstaff (1965.) Orsona Wellesa, Dnevnik jedne sobarice (1964.) Luisa Buñuela, Posljednji tajkun (1976.) Elie Kazana, Querelle Rainera Wernera Fassbindera i Do kraja svijeta (1991.) Wima Wendersa. Osim glumom, na filmu se bavi i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s Frankom Sinatrom na pozornici Carnegie Halla u New Yorku.
Jeanne Moreau bila je prijateljica istaknutih pisaca i umjetnika Jeana Cocteaua, Jeana Geneta, Henryja Millera, i Marguerite Duras. Bliska je prijateljica Sharon Stone. Orson Welles svojevremeno nazvao ju je najznačajnijom glumicom na svijetu.
Izabrana filmografija
- Dizalo za stratište (1958.)
- Les amants (1959.)
- Moderato cantabile (1960.)
- Noć (1961.)
- Jules i Jim (1962.)
- Dnevnik jedne sobarice (1964.)
- Viva Maria! (1965.)
- Nevjesta u crnom (1968.)
- Posljednji tajkun (1976.)
- Querelle (1982.)
- Do kraja svijeta (1991.)
- I Love You, I Love You Not (1996.)
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
