hrvatski pjevač From Wikipedia, the free encyclopedia
Ivo Robić (Garešnica, 28. siječnja 1923. − Rijeka, 9. ožujka 2000.), bio je popularni hrvatski pjevač zabavnih melodija, skladatelj, pionir zabavne glazbe i šlagera, i prvi koji je napravio i veliku međunarodnu karijeru. Ploču Morgen prodao je u više od milijun primjeraka, te ga od tad zovu Mister Morgen, a ona je i danas najveći komercijalni uspjeh koji je neki hrvatski glazbenik postigao.[1]
Ivo Robić rođen je u Garešnici 1923. godine. Rođen je kao prvi od tri sina u obitelji oca sudskog službenika Stjepana i majke Marije Robić (rođ. Legin).[2] Otac Stjepan volio je glazbu te je vodio tamburaški orkestar. Tako je Ivo Robić već zarana pjevao u zboru i svirao violinu. Tijekom školovanja u srednjoj školi u Bjelovaru, kamo se je obitelj preselila, Robić je već osnovao s prijateljima školski dixieland sastav,[3] s kojim je amaterski nastupao. Živio je u središtu Bjelovara u Gajevoj ulici u isto vrijeme kada su u toj ulici živjeli i glumica Nada Kareš, koja se kasnije udala za čuvenog arhitekta Vjenceslava Richtera, kipar Vojin Bakić te Veljko Milojević, koji je napravio filmsku karijeru u Francuskoj pod imenom Charles Millot.[4] Svi su u to vrijeme bili mladi i neafirmirani.
Nakon srednje škole odlazi 1943. godine u Zagreb na studij prava. Istodobno počinje pjevati u zagrebačkom baru Grill Room (podrum Gradske kavane) uz orkestar Kalmana Kočija, te na plesu u tada popularnom Tucmanu (Zgrada Kola) uz pratnju orkestra Charlijea Pavlića. Nakon radijske audicije održane u jesen 1943. godine na kojoj je pjevao pjesmu Marija Kinela Sniježi, počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb.[5] Kako je 1943. godine kapitulirala Italija, u NDH proglašena je mobilizacija, ona je zahvatila i Robića koji je također unovačen no on je uspio ući u Prosvjetničku bojnu[6] Odgojnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH, što je bio elegantan način izbjegavanja bojišnice. Nakon tog je Robić nastupao u brojnim emisijama Državne krugovalne postaje Zagreb, a naročito u radijsko-magazinskom ciklusu Hrvatskom vojniku Vikija Glovackog (2 puta dnevno). Pjevao je na otvorenju Glazbenog paviljona u središtu Bjelovara 8. rujna 1943. godine pred 10 000 okupljenih građana.[7]
Nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, 1945. godine, prilike za mladog pjevača šlagera nisu bile baš sjajne, tadašnja Jugoslavija je bila u poluratnom stanju sa svojim dojučerašnjim zapadnim savezncima, zbog krize oko Trsta,[8] Koruške i Grčkog građanskog rata. Robić i u takvim prilikama, već 1945. godine pjeva u Opatiji, priređuje koncert u kazalištu, ali prolazi slabo, jer su tad u Opatiji vladali talijanski orkestri.[9] Od 1946. godine ponovno pjeva na Radio Zagrebu, iste godine se i vjenčao, 18. travnja, sa svojom ljubavi iz ratnih dana Martom Goleš, s kojom će ostati do kraja života, i koja mu je bila i više od supruge - prava menadžerica i njegova desna ruka.
Robić je nakratko živio u Mariboru od 1949. godine nastupajući na tamošnjem radiju, no već iste godine dobio je ljetni angažman u hotelu Talasoterapija u Crikvenici, a već 1950. godine u Opatiji na terasi Hotela Kvarner, što će vremenom postati njegov zaštitni znak (na toj će terasi pjevati gotovo do kraja 1980-ih, uz manje prijekide). U to vrijeme (1949.) snima i svoju prvu ploču - Ti ni ne slutiš / Kad zvjezdice, za netom osnovani Jugoton.
Ljetni nastupi u Opatiji donijeli su Robiću i prvi inozemni angažman, njegov nastup 1955. godine se toliko dojmio vlasnika noćnog kluba iz bavarskog ladanjskog gradića Hof an der Saale, da je angažirao Robića i za svoj klub. Tako je Robić prvi put otišao u Njemačku te ostao sedam mjeseci i stekao dragocjena iskustva za kasniji proboj na to tržište. Sljedeća godina donijela je Robiću još jednu sjajnu prigodu, predstavnici čehoslovačke diskografske kuće Supraphon, koja je tad bila nešto u svijetu diskografije, došli su u Beograd 1956. godine pronaći izvođače za svoju kuću, odabrali su Robića. Robić je i tu šansu odmah iskoristio i snimio te iste godine singl ploču Vaš dum šel spat. Suradnja s Praškim Supraphonom tekla je godinama te je Robić izdao 55 singlica (uglavnom prepjeve popularnih hitova tog doba) između 1956. i 1965. godine.
Robiću je dobra bila i 1957. godina tad je odabran od istočno njemačkog glazbenog menadžera da zajedno s beogradskom pjevačicom Lolom Novaković nastupi na Leipziškom sajmu kao predstavnik Jugoslavije.
_von_Ivo_Robic.jpg)
Svi ti uspjesi u neposrednom susjedstvu dojmili su se i ljudi iz hamburške diskografske kuće Polydor, tako da je krajem 1958. godine Robić dobio poziv za probno snimanje. Nakon potpisivanja ugovora, 4. veljače 1959. godine snimio je skladbu "Morgen" švicarskog skladatelja Petera Moessera, u aranžmanu i uz pratnju orkestra Berta Kaempferta. "Morgen" je Robića lansirao u onodobne zvijezde lakih nota. U nepunu godinu dana singl Morgen donio je Robiću Zlatnu ploču Polydora i Brončanog lava Radio Luxembourga (tada vrlo popularne i uticajne radio stanice). Na ljestvicama popularnosti onodobnih poznatih glazbenih časopisa Morgen je vrlo dugo držao visoke pozicije. Morgen je dospio i na #13 Billboardove liste Top 40 (31. kolovoza 1959. godine, gdje se zadržao 11 tjedana), kao i #23. mjesto britanske top ljestvice (New Musical Express, 7. studenoga 1959. godine). Bila je to prva pjesma pjevana na njemačkom jeziku a koja je dospjela na neku američku top-ljestvicu.[10] Uvrštavanje na te dvije top-ljestvice je najveći uspjeh hrvatskih glazbenika na glavnim svjetskim glazbenim tržištima na koje poslije Robića nitko s ovih prostora nije dospio.[10]
Nakon uspjeha s Morgenom Robić je nastavio suradnju s Bertom Kaempfertom, koji je u to vrijeme imao jedan od vodećih orkestara u Njemačkoj, zajedno su snimili jedan LP i 14 singl-ploča za kuću Polydor. Velike Robićeve uspješnice bile su i: Muli Song, (Billboard #58, 1960.), Mit 17 fängt das Leben erst an, Rot is der Wein i Fremde in der Nacht (Strangers in the Night). Za potonju pjesmu postoji priča da je djelo samog Ive Robića, po priči njegove supruge Marte on je tu pjesmu slao na Splitski festival, ali nije prošla selekciju. Navodno je autorstvo prepustio Bert Kaempfertu a on pjesmu dao Franku Sinatri koji je s njom doživio svjetski uspjeh 1966. godine.[11] Do kraja života često je ispitivan o autorstvu pjesme, ali je diplomatski izbjegavao odgovor, vjerojatno kao džentlmen ne želeći prekršiti dogovor ako je bio autor pjesme, ili u suprotnom slučaju ne želeći razočarati hrvatsku publiku ponosnu što je njihov pjevač možda skladao slavnu pjesmu. No i u svijetu ostaje dvojba oko autorstva, pa dok se u diskografiji (koja zbog naplate autorskih prava čvrsto ponavlja jednom potpisana imena) na svakoj novoj izvedbi uvijek kao autori navode Kaempfert, Singleton i Snyder u televizijskim se programima i filmovima nerijetko dodaje i Robićevo ime, a ponekad se navodi i kao jedini autor, pa i u svjetski uspješnoj produkciji poput filma Melankolija Larsa von Triera.[12]
Robić je krenuo u osvajanje američkog tržišta s pjesmom "Morgen", koju je za američko tržište izdala diskografska kuća Laurye. Ugovorio je nastupe u tada u čuvenom Perry Como Showu američke TV kompanije NBC te krenuo na svoju tro i pol mjesečnu turneju. Nastupio je i u Ed Sullivan Showu, Dick Clark Showu i brojnim drugim manje poznatim emisijama i po koncertima. Međutim proboj na američko tržište pokazao se kao pretežak zalogaj, unatoč činjenici da je "Morgen" bila prva pjesma s njemačkog govornog područja koja je dospjela na američke top liste #13 (Billboard Top 40). Nakon tog pokušaja Robić je odustao od Amerike i odlazio je uglavnom pjevati hrvatskim iseljenicima.
Istodobno s inozemnom Robić je uspješno gradio i karijeru u vlastitom dvorištu. Robić je bio radijska zvijezda 1950-ih, svako malo bi se čuli njegovi prepjevi tada popularnih hitova; "Mama Juanita"' (iz filma Jedan dan života), "S pjesmom u srcu" (iz filma Mladić s trubom). Negdje u to vrijeme obnovio je suradnju sa skladateljem i tekstopiscem Marijom Kinelom, pa su izbacili domaće uspješnice; "Uzalud plačeš", "Ko divan san", "Čežnja" i "Jadran u noći" (1953.), "Samo jednom se ljubi" (1956.), "Srce laku noć" (1956.). Tad se počinju rađati i brojni domaći festivali. Na prvom Zagrebfestu 1953. godine Robić je uz Rajku Vali jedini pjevač, pobijedio je s pjesmom Ljube Kuntarića "Ta tvoja ruka mala", koja je prvo postala veliki radijski (a tek potom i diskografski hit). Potom slijedi uspjeh na prvom Opatijskom festivalu 1958. godine na kojem je pobijedio otpjevavši pjesmu "Mala djevojčica" (Vandekar, Ruben) u duetu s tada malom djevojčicom Zdenkom Vučković. Ta pjesma se doista nije skidala s radio programa ondašnjih godina, uz pjesmu "Tampico" Rajke Vali i poneki duet Robića i Rajke Vali ("Baš je divan sunčan dan", "Tvoj", "Srček dela tika taka") to se vrtjelo po cijeli dan. Robić je nastavio uspješnu domaću karijeru i tijekom 1960-ih. Uspješno je nastupio na Splitskom festivalu 1963. godine s pjesmom "Moja kala", a zapažen je bio i njegov duet s Anicom Zubović "Crne marame". Nakon toga osvaja zagrebačku festivalsku publiku 1964. godine s pjesmom "Golubovi", te ponovno 1965. godine otpjevavši pjesmu Marija Bogliunija posvećenu Zagrebu, "Zbog čega te volim", koja je premoćno pobijedila.
Šezdesete godine 20. stoljeća su vrhunac karijere Ive Robića, tad po prvi put nastupa i u filmu Ljubav i moda beogradskog redatelja Ljube Radičevića.
Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, dolazi i u Hrvatskoj do promjene glazbenog ukusa, od do tada popularnih šlagera i velikih revijskih orkestara, mlađa publika preferira više beat sastave od tri gitare i bubnjeva.
Robić kao da shvaća da mu vrijeme prolazi, pa se više okreće nastupima na regionalnim festivalima Krapini, Slavoniji i Kvarneru. Za njih i piše vlastite skladbe, odlazi na brojne i česte turneje po Njemačkoj, Americi i Australiji i puno gostuje na televiziji.
Ivo Robić je započeo sa skladanjem još 1950-ih u Državnoj muzičkoj školi u Gundulićevoj ulici u Zagrebu. Među njegove najpoznatije skladbe ubrajaju se "Rodni moj kraju" (1947.), "Srce, laku noć" (1954.), "Samo jednom se ljubi" (1957.) i "Mužikaši" (1966.). Ivo Robić bio je vrlo svestrani glazbenik, svirao je glasovir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas.
Robić je izvan pozornice živio mirno i povučeno na relaciji Zagreb - Opatija, koja je od 1960-ih njegov drugi dom, kad je u Ičićima izgradio svoju kuću. Do kraja života živio je u skladnom braku sa svojom suprugom Martom, djece nisu imali. Po njegovoj smrti izbio je skandal oko njegove imovine, naime njegova uža rodbina (braća Rajko i Miroslav) nastojala je osporiti njegovu oporuku, koju je napravio tri dana prije smrti na bolesničkoj postelji.[13]
Ovo nije potpuni popis već izbor, sve ploče izdao je Jugoton osim onih na kojima je naveden izdavač.
Ovo nije potpuni popis već izbor
Ovo nije potpuni popis već izbor
Ivo Robić bio je počasni predsjednik Hrvatske glazbene unije. Od mnogobrojnih nagrada izdvajaju se nagrada Josipa Štolcera Slavenskog za glazbenu umjetnost (1981.) i Porin za životno djelo (1997.). Godine 1953. dobio je prvu nagradu publike na prvom Zagrebačkom festivalu, s pjesmom "Ta tvoja ruka mala".[15] Godine 1956. pobijedio je na Zagrebu s pjesmom "Ako nećeš da te ljubim", a 1964. godine s "Golubovima".[15] U travnju 1960. godine dobio je Zlatnu ploču Polydora za milijun prodanih single ploča, te Brončanog lava Radio Luxembourga.[15] Godine 1969. pobijedio je na prvom Muzičkom festivalu Slavonije u Požegi sa skladbom "Kukuruzi se njišu".[15] Dobio je Zlatnu Jugotonovu pticu, dodijeljenu za milijun prodanih primjeraka LP nosača zvuka.[16]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
