From Wikipedia, the free encyclopedia
Za druga značenja pogledajte Ivan Šarić.Ivan Evanđelist Šarić (Dolac, Travnik, 27. rujna 1871. – Madrid, 16. srpnja 1960.) bio je hrvatski prelat Katoličke Crkve koji je služio kao nadbiskup vrhbosanski od 1922. do 1960. godine. Bavio se pjesništvom i prevoditeljstvom te je i najpoznatiji po svojemu štokavskom prijevodu Biblije.[1][2]
| Njegova preuzvišenost Ivan Evanđelist Šarić | |
|---|---|
| vrhbosanski nadbiskup | |
 | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Metropolija | Vrhbosanska |
| Instaliran | 2. svibnja 1922. |
| Služba završila | 16. srpnja 1960. |
| Prethodnik | Josip Stadler |
| Nasljednik | Marko Alaupović |
| Druge službe | pomoćni biskup vrhbosanski (1908. – 1922.)naslovni biskup cezaropolski (1908. – 1922.) |
| Redovi | |
| Ređenje | 22. srpnja 1894. |
| Posvećenje | 2. svibnja 1922. posvetitelj Josip Stadler |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 27. rujna 1871. Dolac, BiH |
| Umro | 16. srpnja 1960. Madrid, Španjolska |
| Pokopan | Crkva sv. Josipa u Sarajevu |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
| Obrazovanje | doktor teologije |
| Alma mater | KBF Sarajevo KBF Zagreb |
Rođen je u Dolcu kod Travnika 27. rujna 1871. godine.[3] Njegov otac Ante je rođen u Livnu, odakle se preselio u Travnik.[4] Završio je isusovačku gimnaziju u Travniku.[3] Dana 20. srpnja 1894. zaređen je za đakona,[5] a 22. srpnja 1894. godine za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.[3] Mladu misu slavio je u sjemenišnoj crkvi u Travniku. Godine 1894. imenovan je katehetom u Zavodu sv. Vinka u Sarajevu. Dana 20. srpnja 1896. postaje kanonikom Kaptola vrhbosanskog. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 29. srpnja 1896., promoviran je za doktora teologije. Zatim je imenovan urednikom „Vrhbosne”, sutješkim arhiđakonom, prisjednikom nadbiskupskog duhovnog stola i ženidbenog suda te školskim nadzornikom i ravnateljem kod sestara milosrdnica u Nadbiskupiji.[6]
Za pomoćnog biskupa koadjutora Vrhbosanske nadbiskupije i naslovnim biskupom cezaropolskim imenovan je 27. travnja 1908. godine. Za biskupa je zaređen 28. svibnja 1980. godine.[5] Glavni zareditelj bio je Josip Stadler, a suzareditelji Paškal Buconjić i Marijan Marković.[5]
Nakon smrti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, 1918. godine, četiri godine upravlja nadbiskupijom kao kapitularni vikar. Njegovom se imenovanju protivila beogradska vlast koji su ga nazivali „austrijancem”, „frankovcem” i „Stadlerovim čovjekom”. Dana 2. svibnja 1922. godine postao je vrhbosanskim nadbiskupom.[7] Godine 1919. podijelio je nadbiskupiju, radi bolje i lakše suradnje svećenika, na 4 arhiđakonata: fojnički, gučogorski, plehanski i toliški te na 12 dekanata (po tri u svakom arhiđakonatu). Također, uveo je okupljanja svećenika dekanata dvaput godišnje na tzv. korone.[8]
U pismu od 13. lipnja 1940., Biskupska konferencija daje Šariću mandat za prevođenje svetoga pisma na hrvatski jezik, što je uspješno i izveo u ratnim godinama.[9] Godine 1922. godine pokrenuo je i neko vrijeme uređivao tjednik „Nedjelja”, koji je kasnije promijenio ime u „Križ”, i konačno u „Katolički tjednik”. Istovremeno izdaje „Vrhbosanske suvremene knjižice”.[10] Kao biskup, bio je glavni zareditelj na biskupskim posvećenjima Smiljana Franje Čekade i Petra Čule te suzareditelj na biskupskim posvećenjima Alojzija Stepinca, Josipa Lacha i Josefa Köstnera.[5]
U dijelu suvremene hrvatske historiografije i javnosti predbacuje mu se podrška vlastima NDH.[11] U travnju 1945. napušta Sarajevo i odlazi u Zagreb. Iz Zagreba u svibnju 1945. otišao u Celovec (Klagenfurt) u Austriju gdje boravi u izbjeglištvu kao kao gost koruškog biskupa Köstnera. Nakon toga se seli u Salzburg, zatim u Švicarsku u cistercitsku opatiju Haute Rive kod Fribourga. Dana 27. prosinca 1948. stiže u Madrid. Tamo u samostanu sestara Božjega milosrđa živi do smrti, 16. srpnja 1960. godine. Bio je pokopan u Madridu, a njegovi zemni ostaci preneseni su 26. travnja 1997. godine te položeni u grobnicu u kripti crkve sv. Josipa na Marindvoru.[6]
Izuzev značajnog djela prevođenja Biblije na hrvatski jezik, Ivan Evanđelist Šarić je i inače bio plodan pisac.[2][1] Šarić se bavio pjesništvom te je pisao pjesme i posvećivao ih raznim političkim osobama toga vremena; između ostalih za Stjepana Radića, Vladka Mačeka, Antu Pavelića i Aleksandra Karađorđevića.[12]
Izvor:[13]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
