Indianapolis Colts

Indianapolis Colts je NFL momčad koja se natječe u južnoj diviziji AFC konferencije. Osnovani su 1953. u Baltimoreu u Marylandu kao Baltimore Coltsi, a 1984. se sele u Indianapolis u Indiani. Dosad su osvojili pet naslova prvaka, od toga četiri za vrijeme koje su proveli u Baltimoreu. Domaće utakmice od 2008. igraju na Lucas Oil Stadiumu.

Indianapolis Colts
Država	Indiana
Grad	Indianapolis
Stadion	Lucas Oil Stadium (62.421 mjesta)
Službena stranica	http://www.colts.com/
Uprava
Vlasnik	Jim Irsay
Predsjednik	Jim Irsay
Generalni menadžer	Ryan Grigson
Treneri
Glavni trener	Chuck Pagano
Koordinator napada	Pep Hamilton
Koordinator obrane	Greg Manusky
Koordinator specijalnih timova	Tom McMahon
Uspjesi
Osvojenih prvenstava	NFL: 1958., 1959., 1968. Super Bowl: 1970., 2006.
Konferencijski naslovi	NFL Zapadna: 4 AFC: 3
Divizijski naslovi	NFL Coastal: 1 AFC Istok: 6 AFC Jug: 9
Sezona u doigravanju	NFL: 27

Povijest kluba

Baltimore Colts

Prva momčad pod imenom Baltimore Colts bila je osnovana 1947. te je igrala u tadašnjoj AAFC ligi^[1] zajedno između ostalih s Cleveland Brownsima i San Francisco 49ersima. Coltsi, Brownsi i 49ersi 1949. iz AAFC lige prelaze u NFL ligu, ali Coltsi odustaju od natjecanja već nakon prve sezone. NFL se vraća u Baltimore 1953. godine nakon što Baltimore preuzima mjesto u ligi od ugašenih Dallas Texansa.^[2] Momčad dobiva ime Colts, ali zadržava plavu i bijelu boju močadi Texansa (za razliku od prijašnjih Baltimore Coltsa koji su koristili zelenu i srebrnu).

Johnny Unitas

Tri osvojena prvenstva s Johnnyem Unitasom

Coltsi nisu dugo morali čekati na uspjeh. Predvođeni quarterbackom Johnnyem Unitasom, u "najboljoj utakmici ikad odigranoj",^[3] osvajaju prvenstvo 1958. godine pobjedom nad New York Giantsima 23:17 nakon produžetaka. Već sljedeće godine, ovaj put na domaćem terenu, ponovno igraju finalnu utakmicu protiv Giantsa koje nakon odlične igre u posljednjoj četvrtini pobjeđuju 31:16. Slijede četiri sezone bez doigravanja, a 1964. momčad s 12 pobjeda i samo dva poraza u sezoni dolazi ponovno do finala gdje ih čekaju Cleveland Brownsi predvođeni Jimom Brownom. Brownsi pobjeđuju 27:0. Johnny Unitas je te sezone također bio proglašen za MVP-a lige, a trener Don Shula za najboljeg trenera lige.

Sezona 1968. donijela je ozljedu Unitasa, te njega zamjenjuje Earl Morrall. Morrall vodi momčad do najboljeg omjera u sezoni u povijesti, s 13 pobjeda u 14 utakmica te postaje najkorisniji igrač lige (MVP). U doigravanju Coltsi pobjeđuju Minnesota Vikingse i Cleveland Brownse te dolaze do Super Bowla. Unatoč ulozi favorita, Coltsi gube od New York Jetsa quarterbacka Joea Namatha 16:7.

1970. dolazi do spajanja NFL i AFL lige i nova liga sada broji 26 momčadi. Coltsi, zajedno s Pittsburgh Steelersima i Cleveland Brownsima, prelaze u novoosnovanu AFC konferenciju koju osim njih čine samo ekipe iz AFL-a. Bez problema osvajaju diviziju i u prvoj utakmici playoffa pobjeđuju Cincinnati Bengalse nakon toga Oakland Raiderse. Njihovo peto pojavljivanje u utakmici za prvenstvo je protiv Dallas Cowboysa koje u utakmici prepunoj raznih pogrešaka (tzv. "Blunder Bowl")^[4] pobjeđuju 16:13 i osvajaju svoje treće prvenstvo u povijesti. Unitas je momčad predvodio još samo dvije sezone, te ga Coltsi 1972. razmjenjuju u San Diego.^[5] U idućih desetak godina Coltsi ne uspijavaju ponoviti uspjehe iz Unitasove ere, ulaze u doigravanje tri puta (1975. do 1977.), ali i bilježe jednu sezonu bez pobjede (1982.).

Indianapolis Colts

Loši rezultati, problemi s obnovom stadiona, loša posjeta navijača i loši odnosi vlasnika Coltsa Roberta Irsaya s čelnicima grada Baltimorea doveli su do neizbježnog preseljenja momčadi. Vodeći ljudi grada Indianapolisa su također pokušavali dovesti NFL momčad, te Coltsi sele u Indianapolis,^[6] iako bez odobrenja lige. Za Coltse, novo podneblje nije donijelo dobre rezultate. U prve tri sezone bilježe samo 12 pobjeda (u 48 utakmica) i prvi put u doigravanje ulaze 1987. gdje odmah gube od Cleveland Brownsa. Tek 1995. slijedi njihovo iduće pojavljivanje u doigravanju. Tada predvođeni quarterbackom Jimom Harbaughom (današnjim trenerom San Francisco 49ersa) dolaze do konferencijskog finala gdje gube od Pittsburgh Steelersa 20:16.

Peyton Manning

Era Peytona Manninga (1998. do 2011.)

Nakon samo 3 pobjede u sezoni 1997. Coltsi imaju najslabiji omjer u ligi i dobivaju prvi izbor na draftu iduće godine. Njime biraju quarterbacka Peytona Manninga.^[7] Manning uspijeva u svojoj prvoj sezoni zabilježiti samo 3 pobjede za Coltse, međutim već u idućoj, 1999., Coltsi sezonu završavaju s 13 pobjeda. U doigravanju Tennessee Titansi pobjeđuju Coltse u divizijskoj rundi 19:16. Od 2000. do 2002. Coltsi dvaput gube u wild-card rundi doigravanja.

Svoju prvu titulu MVP-a lige Manning osvaja 2003. nakon 12 pobjeda u sezoni. Coltsi dolaze sve do konferencijskog finala gdje ih pobjeđuju kasniji prvaci New England Patriotsi quarterbacka Toma Bradya 24:14. Sljedeće sezone Manning je ponovno MVP lige, Coltsi ponovno osvajaju diviziju i ponovno gube u doigravanju od Patriotsa, 20:3. Do rekordnih 14 pobjeda u sezoni dolaze 2005., ali ih odmah u prvoj utamici playoffa pobjeđuju budući prvaci Pittsburgh Steelersi predvođeni Benom Roethlisbergerom.

Coltsi konačno dolaze do naslova prvaka 2006. Četvrti put zaredom osvajaju diviziju i u doigravanju pobjeđuju redom Kansas City Chiefse, Baltimore Ravense i stare rivale Patriotse. U Super Bowlu ih dočekuju Chicago Bearsi koje pobjeđuju 29:17 i time osvajaju svoj prvi naslov od 1970. godine.^[8] Iduće dvije sezone Coltsi gube u prvoj utakmici doigravanja, svaki put protiv San Diego Chargersa. Na kraju sezone 2008. trener Coltsa Tony Dungy odlazi u mirovinu, a mijenja ga Jim Caldwell. Već u prvoj njegovoj sezoni Coltsi dolaze do Super Bowla, ali bivaju poraženi od New Orleans Saintsa Drewa Breesa 31:17.

Sezonu 2011. Manning propušta zbog ozljede i klub završava s najslabijim omjerom u ligi i dobiva prvi izbor na idućem draftu. Coltsi biraju quarterbacka Andrewa Lucka,^[9] kojem se predviđa vrhunska karijera, a Peytona Manninga otpuštaju iz momčadi. Predvođeni Luckom, Coltsi 2012. i 2013. ulaze u doigravanje.

Učinak po sezonama od 2008.

Sezona	Liga	Konferencija	Divizija	Regularni dio sezone				Uspjeh u doigravanju
				Poz.	Pob.	Por.	Ner.
2008.	NFL	AFC	Jug	2.	12	4	0	poraženi u wild-card rundi
2009.	NFL	AFC	Jug	1.	14	2	0	poraženi u Super Bowlu XLIV
2010.	NFL	AFC	Jug	1.	10	6	0	poraženi u wild-card rundi
2011.	NFL	AFC	Jug	4.	2	14	0
2012.	NFL	AFC	Jug	2.	11	5	0	poraženi u wild-card rundi
2013.	NFL	AFC	Jug	1.	11	5	0	poraženi u divizijskoj rundi
2014.	NFL	AFC	Jug	1.	11	5	0	poraženi u konferencijskom finalu
2015.	NFL	AFC	Jug	2.	8	8	0
2016.	NFL	AFC	Jug	3.	8	8	0
2017.	NFL	AFC	Jug	3.	4	12	0
2018.	NFL	AFC	Jug	2.	10	6	0	poraženi u divizijskoj rundi

Izvori

1. Houston wins NFL's 32nd franchise. pro-football-reference.com. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
2. History Highlights. colts.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
3. Greatest game ever played. profootballhof.com. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
4. Colts win "Blunder Bowl". espn.go.com. 19. studenoga 2003. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
5. Icons at the End of the Road. sportsillustrated.cnn.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2014. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
6. Colts leave Baltimore. baltimoresun.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. listopada 2013. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
7. N.F.L. DRAFT DAY '98; Colts Agonize to the End, Then Pick Manning. nytimes.com. 19. travnja 1998. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
8. Veliki trijumf hladnokrvnog štrebera. nacional.hr. 6. veljače 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2014. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
9. Završen prvi krug velike američke sportske lutrije. tportal.hr. 27. travnja 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2014.