Hrkanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hrkanje je specifična zvučna manifestacija tijekom spavanja, koja se javlja pri kretanju zraka tijekom disanja, koje pokreće i dovodi do vibracije mekog nepca i ostalih tkiva u ustima, nosu i grlu (gornjim dišnim putevima). Izaziva je turbulencije unutar dišnih puteva tijekom udaha (inspirija). Turbulenciju izaziva djelomična blokada koja može biti smještena bilo gdje od vrha nosa do glasnica. Hrkanje se može javiti samo tijekom spavanja, zato što u toj fazi dolazi do snižavanja tonusa mišića dišnih puteva. Nakon buđenja ponovno se uspostavlja tonus mišića dišnih putova i zato se hrkanje ne javlja kada smo budni.
Hrkanje može potjecati iz nosa, usnoždrijelnog prostora (orofarinksa) ili baze jezika. U posljednjih nekoliko godina ustanovljeno je da jezik igra daleko važniju ulogu u incidenciji hrkanja nego što se nekada mislilo.[1] Hrkanje se obično javlja kod osoba "sklonih hrkanju", najčešće zbog promjene u položaju ili zbog zadebljanja jezika, što dodatno smanjuje prostor za protok zraka. Što je otvor za disanje manji, osoba jače udiše zrak, pa je veći tlak na nepce i resicu koja vibrira i stvara veću buku.
Hrkanje prati nedovoljna opskrbljenost mozga kisikom, što smanjuje kvalitetu sna i izaziva umor, a srce je kod hrkanja izloženo hipoksiji. Hrkanje je i ozbiljan sociološki problem za brak i obitelj.